U Svilaju je u okviru ovogodišnjeg Posavskog kola promovirana knjiga Luke Jukića Fata.
Govoreći o književnom tekstu koji čini osnovu ove knjige darija Matajić Agičić, autorica predgovora, kazala je kako je Jukić te 1912 godine, u zatvoru vjerojatno dovršio ranije započetu dramu u tri čina. Ovo književno djelo teško se može smjestiti u kontekst, tada važeće hrvatske moderne.
Ono je drugačije i po stilu i po jeziku i po formi od književnosti toga doba. Međutim, opet je vidljiva spona u utjecaj onodobnih veličina koje su tada pisale hrvatskim jezikom. Drama Luke Jukića koju smo sinoć prvi put u povijesti, a više od sto godina nakon što je napisana govori zapravo o ljubavi dvoje mladih koji spremno prihvaćaju svaku žrtvu kako bi ostvarili svoje ideale, suprotstavljajući se kao pojedinci kolektivitetima kojima pripadaju , obiteljima, nacijama, kulturnim krugovima, običajima itd.
Urednik Borislav Stipić je u svom izlaganju kazao kako ova knjiga, uz osnovni tekst, sadrži i cijeli niz dokumenata koji djelo i život Luke Jukića osvjetljavaju u puno širem kontekstu nego što se to do sada činilo. Poznati hrvatski slikar Jozo Kljaković je još 1952. godine opisao jedan svoj susret s Jukićem, njih dvojica su bili prijatelji, gdje nam je predstavio Jukića, kakvog ga ne pozna svekolika javnost. Drugi važan prilog objavljen u ovoj knjizi je osvrt Antuna Gustava Matoša na Jukića i njegovo djelo. Za Matoša je Jukić neprijeporna hrvatska moralna vertikala i uzor novim narašatajima.
Pred punom učionicom u osnovnoj školi u Svilaju za glazbeni dio večeri bili su zaduženi Ana Matanović Baraukčić, Drago Lušo i Juro Anđelić. Zanimljivost ove knjige leži i u činjenici kako je ona izašla u vlastitoj nakladi upravo Jure Anđelića, rođenog Svilajca. Dočekali smo eto vrijeme da pojedinci svojim sredstvima tiskaju knjige potpuno svjesni kako im one ne mogu donijeti materijalnu dobit, ali ih mogu učiniti sretnima i zadovoljnima što se na Jurinom licu sinoć tako jasno vidjelo.