Meditacije sestre Augustine
Typography

Isus je u svom djelovanju rado 'iskorištavao' razne prilike kako bi, našim riječnikom rekli 'iskorištavao'  da bi se očitovao, upozorio, doticao, ozdravljao, pozivao pa i molio Oca. A da je to tako poslušajmo kako je jedne zgode rekao svojim učenicima: 'Zaista, zaista, kažem vam, što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.' Što zapravo ovo znači?Čini mi se a i očito je da Isus svojim glasom vapi za iskrenim i pravim moliteljima. Zašto?  Upravo zato jer nije osjetio da u svom krugu ima prave molitelje.

Pitajmo se, što meni Isus poručuje? Poziva li i mene na suradnju, na molitvu? Ima li smisla taj poziv a tek molitva? I kada zapravo molitva ima smisla? Po meni, molitva ima smisla kada postoji uho koje čuje. Što bi značilo, uho i osoba koja zna i želi  ponizno i iskreno moliti, što  znači biti dostojan razgovora s Bogom. Zašto? Upravo zato što molitva  oslobađa prostore i neprestano nadzire uranjanje u Božju prisutnost. Isus zasigurno traži nesebičnost i molitva ali ne samo za sebe. Moliti i za druge, za one koji to ne znaju, ne žele ili ne mogu.

A moliti za druge znači, sve njih povesti Gospodinu, no, taj put vođenja k Bogu znači i sam se približiti ljudima, posebno onima koji su neprepoznati u društvu danas, što znači biti spreman pomoći osobi u potrebi, kakvih je danas jako puno. Dovoljno je okrenuti se oko sebe i imati volju, spremno srce, istančan sluh, dobar vid, nježne ruke, dozu poniznosti, brz korak i otvoreno srce koje zna prepoznati potrebu drugoga. I dalje nastavlja Isus: 'Do sada niste ništa molili u moje ime. Ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna. Ta sam vas Otac ljubi, jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao i došao na svijet.'

S pravom mogu reći – Gospodine, potičeš me da molim i zahvaljujem što je sav svijet oko mene tvoja kuća i prostor u kojem se krećem, tvoje je dvorište. Daješ mi prev

molite se

eliku slobodu, i puno toga daruješ mojoj ruci i preširok je prostor u kojem živim i predug je put do moje sreće, odveć dug put mojih obveza, ali daješ mi znati da je to uzajamno povjerenje i da je sav svijet oko mene tvoja kuća. Hvala ti, Oče, što to znam. Hvala ti što imaš neizmjerno povjerenje u moru mojih želja. Oče, hvala ti za svaku kuću u mašti mojih prostora i želja i stvarnosti darovanog mi života.

Završit ću mislima jednog psalma, koji svakog od nas poziva hvaliti Gospodina i priznati njegova divna djela. Psalmist kaže: 'Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. Jer Gospodin je to – Svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. Pjevajte Bogu, pjevači vrsni! Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju, nad svima On je uzvišen.' Pa neka danas Bog stoluje u našim srcima, našim obiteljima, na radnim mjestima, ulicama, trgovima i prometnicama. I neka nas sve blagoslovi Njegova desnica.

Neka Isus moli u nama, po nama i za nas kako bismo uvijek bili spremni čuti Njwgov glas, molite i dat će vam se!

Amen! Aleluja!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove