Svijet je prepun različitih priča, lijepih ili ružnih, koje nas poučavaju i pomažu nam u slaganju vlastitog mozaika života.
Svaki dan nam netko kuca na vrata koja rado otvaramo ni ne sluteći što nam sve ulazi u život; a kad uđu patnja, bol i stradanja, preokrenu nam sve naglavačke i našu priču učine nepodnošljivom. Tako nam se učini da je križ koji nosimo pretežak, sve dok ne isprobamo tuđi nakon čega se rado vraćamo svojemu. Kad čujemo priču čovjeka koji je prošao Scile i Haribde, koji je šetao rubom smrti i ustrajao, posramimo se na svoje jadikovanje jer shvatimo da je ono tek tupi zvuk koji para uši u odnosu na neke druge sudbine. Ljudi koji su pod nesretnim zvijezdama svladali sve nemoguće zadatke, kojih je patnja provela kroz dubine pakla, ne jadikuju. Nakon velike muke ne dolaze jadikovke, nego pitanje: Zar je zaista moralo tako biti? Takve ljude, koji nisu dopustili da ih išta slomi niti da ih vatrene muke sagore, možemo smatrati donositeljima nade i inspiracijom izgubljenom svijetu. Njihova iskustva su putokazi svima nama da se bolje nađemo i moramo im biti zahvalni na tom daru kad ga podijele s nama.
Kako neka sudbina može biti kobna opisuje nam i Ivka Ilić Kovačević u svojim prvim romanima „Otac kamenog srca“ i „Majka bez duše“. Autorica se bacila u zahtjevan zadatak da tešku životnu priču, utemeljenu na istinitim događajima, prenese na papir, da je tako ovjekovječi i učini nam je dostupnom. Riječ je prvenstveno o dvjema sestrama koje život nije mazio i njihovim vrlo neobičnim sudbinama. Nedaće koje ih prate u životu posljedice su nepromišljenih odluka negativnih aktera romana, koji su označeni kao otac kamenog srca i majka bez duše. Razotkrivanja životnih tajni osvješćuju nam činjenicu da istina ostavlja gorak okus u ustima, a ta gorčina može zahvatiti cijelo tijelo i dovesti čovjeka u stanje zamrlosti u kojem pogođeni i duša i tijelo. Svaki šamar boli, ali neki može i onesvijestiti. Unatoč svemu, sestre preživljavaju i nastavljaju dalje tražiti svoj izlaz u zamršenoj mreži života. Ali, događa se da je svaki izlaz, zapravo, ulaz u novo stradanje. Sudbina se zaista ponekad zna poigrati s nedužnim ljudima te im od života načiniti nepregledan labirint kojeg je teško svladati. „Grijesi otaca“ stišću poput lanaca, posljedice nepromišljenih odluka su kobne, aveti prošlosti grabe bez milosti i kako onda disati u sredini gdje sve podsjeća na bol, kako se oduprijeti zlu koje ne bira gdje udara? Istina boli, ali se od nje ne može pobjeći i svaka tajna izađe na vidjelo. A u ovoj priči ispričanoj u dvije knjige, pregršt ih je i nisu nimalo ugodne.
„Otac kamenog srca“ priča je koju nam iznosi Ivona, glavna junakinja knjige, kao svoju životnu ispovijed počevši od svoje četvrte godine, u kojoj je izgubila majku, sve do mature. Kroz njezin lik upoznajemo i druge junake knjige te njihove obrise. Mala pričljiva djevojčica pokušava razumjeti svijet rano ostavši bez roditeljskog doma i ljubavi, ne shvaćajući gdje ne nastala greška da je sve krenulo niz vodu. Gubitak majke jako je potresa, ali uspomenu na nju čuva cijeli život. Majčin joj lik tijekom cijeloga života daje snagu da izdrži sve nedaće koje joj je život donosi sa sobom. Kao dijete, nije razumjela život u laži kakvog često odrasli ljudi prakticiraju ne vodeći računa da ta laž ima svoje posljedice. Onda kad se klupko počne odmotavati i kad postane kasno, tek onda se sjete da su pogriješili i da su možda mogli drugačije. Nesmotreni otac nepromišljenim odlukama pokreće domino efekt kojim narušava uravnotežen život vlastite djece kao čovjek koji ne pazi što sije, koji ne razmišlja o posljedicama svojih odluka niti im daje na važnosti. Svi njegovi grijesi razbijaju se o nedužno dijete, kasnije djevojku, a još kasnije i ženu, koja ih osjeća kao prokletstvom nad svojim životom. Tog negativnog oblaka Ivona se nikako nije mogla otresti, iako je nastojala voditi normalan život kakvog vode i drugi ljudi, uklopila se u novu obitelj, trasirala si je put škole i uspješno svladavala sve životne prepreke kako bi postala poštena i odgovorna osoba. Ljudi čuvaju tajne, a bolne tajne kad se razotkriju donose razaranje. Njezin životni put pun je uspona i padova, osjećaja koji trgaju iznutra, a s tim se suživljuje i čitatelj čije oči nikako ne mogu ostati neovlažene dok proživljava sudbinu glavnog lika. Pitanje koje se uvijek iznova postavlja je: „Zar je moralo baš tako biti?“. Uz malo odgovornih odluka, puno manje bi bilo isplakanih suza, ali za odgovorne odluke moraju postojati i odgovorni ljudi.
Autorica nam priču iznosi na jednostavan način, bez nepotrebnih dotjerivanja, kako bi što zornije prikazala sudbinu glavne junakinje. I sam rječnik u skladu je s uzrastom junakinje, koja ponekad razmišlja i zrelije nego što bi se očekivalo od osoba njezine dobi. Ivona pokušava shvatiti zašto je stvarnost tako okrutna, zašto su neki ljudi tako neotesani, kad to stvarno tako ne mora biti. Pozitivna promjena u njezinom životu dolazi s pojavom njezine sestre, Maje, za koju je već ranije slutila da postoji. Susret sa sestrom unosi bogatstvo u njezin život koji od tog trenutka poprima sasvim drugačije boje. Knjiga završava nagrađenim maturalnim radom koji je posvećen ocu kamenog srca kojim mu daje do znanja da za nju on nikad neće biti otac.
„Majka bez duše“ nadograđuje Oca kamenog srca. Nastavak romana je pomalo neuobičajen. Autorica mijenja glavni lik, dosada smo cjelokupnu priču promatrali iz perspektive malene Ivone koja izrasta u zrelu djevojku, ali u drugom djelu priču nam nastavlja njezina malo mlađa sestra Maja, koja je već zrela djevojka i ima izgrađen vlastiti svjetonazor. Dok smo u prvom knjizi imali Ivonin doživljaj stvarnosti, u drugoj knjizi nas kroz istu stvarnost provodi Maja koja sve promatra malo drugačijim očima. Iako su njih dvije vrlo slične, što smo već saznali u prvoj knjizi, ipak postoje i stanovite razlike uslijed različitih životnih iskustava koje su imale. Njih su dvije ne samo bliske sestre, nego i najbolje prijateljice jedne drugoj. Iako se u obje knjige pojavljuju i drugi likovi, njih doživljavamo kroz opise koje proizlaze iz Ivoninih ili Majinih riječi. Tako prvi dio knjige dopunjava ono što je rečeno u Ocu kamenog srca, te nastavlja radnju dalje.
Drugi roman najprije se usredotočuje na oca kamenog srca kojemu se sve što je odaslao u zrelim godinama života vraća kao bumerang, sve što je posijao došlo je za žetvu. Nažalost, plodovi su gorki i cijeli život koji mu je preostao tražio je oprost kojeg, na njegovu žalost, nikad nije pronašao. Završio je u slijepoj ulici koju je sam sebi priredio. Mladice iznikle od takvog oca, na sreću, nisu naslijedile njegovu narav, one su izgradile vlastitu. Svi potomci su se međusobno uvažavali, bili su sretni zbog širine svoje obitelji i bili su potpora jedni drugima. Nakon mnogih godina suza, napokon je došlo vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Studira se, zaljubljuje, stvaraju se nove obitelji, rađaju se nova djeca. I taman kad se činilo da se crni oblak nesretne sudbine maknuo s neba njihovog života, nova mračna tajna ponovno remeti cjelokupni teško stečeni sklad. Novi lanac nesretnih događaja pokreće majka bez duše. Kao hladan tuš, život ponovno ispire novo crnilo iz duša nesretnih djevojaka.
Oba romana su dramatična do samog kraja, čitatelj nikad nije siguran što može očekivati u daljnjem razvoju događaja. I kad mu se učini da je sve napokon sjelo na svoje mjesto, novi prolom oblaka uneredi očekivani tok događaja. Iako je priča usredotočena na dvije glavne junakinje, Ivonu i Maju, tu su i njihova braća, sestre, rodbina i bliski prijatelji, koji imaju svoje životne putove, upotpunjuju im živote ili oduzimaju od njega. Otac kamenog srca otisnuo je bolni pečat na sudbinu dobroćudne Ivone, a majka bez duše na sudbinu njezine sestre Maje. Tako obilježene do kraja života svoju sreću su morale potražiti daleko od mjesta gdje su namjeravale stvoriti obitelj i svoj dom. Maja u svojoj izgubljenosti sjeda na prvi vlak koji stiže u kolodvor i završava u Švicarskoj. Tamo će, na kraju, povesti i svoju sestru da obje budu izvan dometa onih nesretnih oblaka koji im nikada nisu dali mira.
Knjige „Otac kamenog srca“ i „Majka bez duše“ vrlo su životne knjige, priče kojima smo okruženi iako ponekad toga nismo svjesni. Ponekad je teško otvoriti srce i priznati drugima kako smo stisnuti u škripac života u kojemu se teško diše, ali istina koliko god da boli toliko i oslobađa. Svi, na kraju, pronađemo svoj put ma gdje on bio.
Nad nesretnim sudbinama dvaju sestara i kamen bi proplakao, a tek slabašna ljudska jedinka. Opekline na duši teško zarašćuju, uvijek ostaje trag kao trajni znak proživljene sudbine, znak kojemu se možemo samo diviti.
P.S.
Zainteresirani knjige mogu nabaviti putem e-maila: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. ili putem facebook profila: https://www.facebook.com/ivka.ilic.14
