Kultura
Typography

Prostodušnost je osobina mnogih Posavaca, nešto što je u našem naslijeđu, genima. Ima u toj osobini nešto posebno, jer u korijenu onoga što izgleda kao slabost izuzetna je jakost koja kad-tad može doći do izražaja.

Crtice iz prošlosti: Priprost i oštrouman

Fra Ljubo Hrgić (1908–1976), bosanski pripovjedač, pjesnik i putopisac, potkraj ljeta 1933. godine prolazi Bosanskom Posavinom i pri tom bilježi zapise o doživljajima koje ima tom prigodom. Tako se 28. kolovoza 1933. godine spušta do Svilaja. Ljubo se hvali kako je Kadar s oduševljenjem pretrčao došavši do Svilaja čijim je krajolikom postao oduševljen. Onda je u Gornjem Svilaju zalutao u dolini što ga je pomalo smelo na daljnjem putovanju. Kad čovjek zađe s puta, obično naiđe na nešto neuobičajeno. Tako je Ljubo sreo naizgled priprostog dječaka koji se s njim upustio u dio puta, ali kojeg je opisao kao vrlo bistroumnog. Uočio je da dječak poznaje značajnije ličnosti tog vremena i o njima su tijekom druženja pomalo razgovarali. Dječak je odavao želju da postane nešto u životu, barem „dobar pučki govornik“. Razgovor je tekao ovako:


– A što to? [pita fra Ljubo dječaka]
– Mogao bi' voditi narod.
– A kuda?
– K boljem životu. Vidite, meni to nije ništa kultura. Zapravo, ne znam šta je to, ali čini mi se da mi bolje živimo bez nje, nikad se oni preko Save ne znaju razveseliti kao mi.
– Koliko biste vi svi u selu bili napredniji i koliko bi se vaša duša oplemenila više da vi čitate dobre knjige, pa nastojite da u selu zavlada red, čistoća, zdravlje; da više potpomažete jedni druge. Vi ste zaostali. Svi nas narodi pretiču.
– Eh, to neće nikad biti! – odmahne on.
– Zato si ti tu. Budi vođa!

Ovaj razgovor me podsjeća na moj doživljaj s jednako prostodušnim prijateljem, kad sam mu htio pokloniti svoju novu knjigu. Odgovorio mi je da nema potrebe da mu je dajem kad znam da je ionako neće čitati, jer on ne čita knjige. I tako pomislim koliko bi se prirodne vještine mojih zemljaka izoštrile kad bi onaj unutarnji poticaj iskoristili da učine korak više. Međutim, mnogi misle da se u knjigama ne može naći ništa povoljno za njih, iako bi, da se malo bolje potrude, mogli pronaći sve što im treba. Jer knjige imaju svoj život, nose pouku od različitih ljudi tijekom mnogih vremena.

Zato njihov sadržaj može „izoštriti“ vid i uputiti do mudrosti, važne u svakom vremenu čovjekovog opstojanja i djelovanja. Mudrost se ne može naučiti, već samo steći, a što pomaže da se čovjek probudi iz bunila i započne oštroumnije gledati svijet oko sebe. Iz svijesti o vlastitim vrijednostima rađa se hrabrost, jedina koja nas može osloboditi lanaca sužanjstva i pokrenuti nas u vlastitom smjeru. U suprotnom, ostaje nam da drugi neprekidno odlučuju o nama, a praksa uvijek pokazuje da kad netko drugi vodi računa o vama, da to radi za svoj račun.

Posavci imaju čist i veliki neiskorišteni potencijal kojeg nisu svjesni, a kojeg gazde iz Europe, gdje smo se najviše raširili, jako dobro prepoznaju i iskoriste za svoj račun. Toliko toga smo napravili širom Europe, a da isto to nismo znali napravili kod sebe. Svojim radom obogatili smo druge, a to blago nismo znali sami pokupiti. Zašto? Jer nismo svjesni svojih vrijednosti i potencijala. Jer nismo stekli dovoljno mudrosti i oštroumlja da prepoznamo posebnosti duha našeg prostora i onoga što nosimo u sebi.

Ljubo dobro savjetuje našeg dječaka, ali dječak je svjestan ponašanja i stavova naših ljudi. „To neće nikad biti“, kaže. Iako zvuče kao proročke riječi, ipak ne treba gubiti nadu. U svakom vremenu imamo pojedince koji sačuvaju „narodno blago“ i imamo potomke koji u sebi prenose to blago tako da ono nikad ne može biti izgubljeno. Naslijeđe predaka je jako u nama i ono se neće izbrisati. Kad bi se to blago „skupilo“ na jedno mjesto, tek tad bi vidjeli kako smo bogati…
A ako se kad pojavi vođa među nama, poput ovoga kako ga doživljava fra Ljubo, koji će oplemenjen dobrim knjigama znati nas mudro voditi, tad će Posavina moći doživjeti onaj procvat o kojem svi unutar sebe sanjamo i moći će se iskoristiti potencijal kojeg trenutno nismo svjesni, a nosimo sa sobom.

Ako pak ničega drugog nismo svjesni, trebali bi bar biti svjesni toga da nam je Bog dao lijepu zemlju i na tome Mu biti zahvalni.

fra Hrgic