(Nikada čuo za ovako nešto) Dobro je prisjetiti se, što je to prijateljstvo? Što je pravo prijateljstvo? I tko sve može biti prijatelj prijatelju? Prijateljstvo je zapravo odgovornost koje u srži sadrži puno zahvalnosti i poniznosti a što je prijateljstvo veće to je veća i količina odgovornosti prema toj osobi.
I još nešto, prijateljstvo je i obveza koju treba uzeti bez ikakve koristi.
Pa, tko je onda taj prijatelj?
Po mojoj procjeni, prijatelj je ona osoba koja zna slušati, komunicirati u svako doba, kojoj možeš vjerovati i povjeriti tajnu života i težinu srca. Dakle to je osoba koja ostaje u dobrim i lošim vremenima, koja ne osuđuje i ne sudi a uočava i ono što se i ne kaže. Pitajmo se, jesmo li takvi i koliko znamo, umijemo i želimo biti prijatelji jedni drugima u zgodno i nezgodno vrijeme? Jeste li vi takav prijatelj? Ja želim takvo prijateljstvo. A da se može biti prijatelj interpretirat ću sljedeću priču za koju moj podnaslov kaže, nikada čuo za ovako nešto!
Dakle, João Pereira de Souza bio je sasvim običan ribar iz Brazila, a imao je vrlo neobičnog prijatelja. Malo neobična ali pokušajmo unijeti svoje osjećaje kako bismo ju i sami usvojili i razumjeli.
Kažu, priča je istinita, stoga poslušajmo. Periera kaže, moj prijatelj Pingvin svake godine pliva 8.000 kilometara da bi vidio svog prijatelja, tj. mene. A sve je počelo kada je 2011. godine na plaži pronašao pingvina potpuno prekrivenog naftom. Očistio, okupao, pomilovao i čuvao 11 mjeseci dok se nije oporavio. Nakon toga je njegov prijatelj pingvin otišao.
Periera dalje iznosi činjenice; “Svi su sa sumnjom govorili da mi se pingvin više nikada neće vratiti”. Ali vjerovao sam mu i on mi se vratio iI to ne jednom, već svake godine prepliva 8.000 kilometara samo da bi me posjetio.
Priča ovdje nije stala. Periera kaže “Volim ga kao što volim svoju djecu i mislim da i on voli mene. Kad se vrati, nikomu drugomu ne dozvoljava ni da ga dodirne.”
“Nikada nisam čuo za ovako nešto“!
Ovaj primjer govori, onoliko koliko voliš sebe, voljet ćeš i druge. Zato ako si sam sebi prijatelj, bit ćeš i drugima najbolji prijatelj.
Onog trenutka kad kreneš biti prijatelj nekom drugom, moraš znati da tada daješ najljepše i nešto jako vrijedno drugoj osobi. Život donosi svoje probleme, testira nas u svakodnevnim situacijama i nije uvijek jednostavan. No, koliko je lijepo i čudno je to što postoji par ljudi s kojima uvijek možeš biti dijete?
I na kraju, prijatelji moji, zar se i mi često ne divimo ovakvim i drugim prirodnim čudesima koje svijet ima, a nešto rjeđe spremni smo razmisliti o čudesima koja ljudi imaju jedni za druge i jedni prema drugima. Stoga nije li jedno od najljepših i najdubljih ljudskih odnosa prijateljstvo. Od svog prijatelja smiješ tražiti duhovnu pomoć i razumijevanje a lepeza dobrote i razumijevanja je obostrano obogaćenje jer i u najljepšim i najtežim trenucima života prijatelj je tu. Upravo to neprocjenjivo bogatstvo u današnje vrijeme jako se cijeni, a imati iskrenog prijatelja pravo je čudo. Stoga, prijatelju, budi prijatelj prijatelju!
I dok ovo čitaš neka te Gospodin usmjerava prema pravom prijatelju!
Za GIP piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica krvi kristove