Meditacije sestre Augustine
Typography

pjesak i biseriPreviše je uznemirenih trenutaka koji nas opterećuju. Bura i oluja  najavljuju nestabilno vrijeme. Svijet je pun negative, povika, galame i vike koja unosi nemir i stresove u nas. Potrebno nam je zastati i razumjeti da smo potrebni Božjih savjeta. Ali da može biti i drugačije, poslušajmo sljedeći primjer.

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok je radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i zato ga nije bilo briga za cijeli svijet. Jednoga dana bio je pozvan da radi u dvorcu kod nekog plemića. Kada je ugledao veličanstveni dvorac, prvi put u životu osjeti je muku i uzdahne: „Kada bih ja bio bogat! Tada ne bih morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim. I začuje glas; „Tvoja je želja ispunjena. Od sada, zatraži i bit će ti ispunjena svaka tvoja želja“! (?)! Je li to baš tako?

Upravo i nas takve neispunjene želje ponekada sputavaju da živimo život u punini. Čini nam se kako smo uvijek za nešto zakinuti. Međutim, to su samo naše procjene koje nas žuljaju poput kamenčića ili zrnca pijeska u cipeli koji su našem oku nevidljivi ali prisutni su! Osjećamo i tu su. Bockaju nas i pomalo usporavaju u hodu. No, uvijek postoji ono ALI! Baš zato, potrebno je znati da su i školjke poput pijeska vrlo zanimljive. Neke su izvana glatke i sjajne a neke grube i hrapave, ali, ispod oklopa, sve školjke su nježne.

Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. I u  školjku ponekad upadne neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u njenom mekom tkivu i ona ga se nikako ne može riješiti. Nekim školjkama to zrnce bude pogubno, stvori im ranicu od koje one uginu. Međutim, ima školjki koje se ponašaju i drugačije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce one ga počinju zaobljavati obavijajući ga tankim slojem glatkog sedefa.

Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser. Dakle, što reći, isto je i s nama ljudima. Neki od svog zrnca pijeska koje im upadne u život naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave. Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere. Oni prvi su nezadovoljni i optužuju život da je okrutan prema njima, dok oni  drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane. A ti i ja, pokušajmo prihvatiti ono što nam život donese.

I još nešto, učimo se od bisera i pijeska. Prihvatimo one oštrine koji proizvodi pijesak  kao i one biserne ljepote s blistavim osmijesima, bistrim očima i srcem punim ljubavi. Budimo biseri onima  kojima smo poslan!

Sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}