Meditacije sestre Augustine
Typography

invalidPitanje trpljenja i patnje postavlja već prvi krik djeteta. Dijete koje dolazi na svijet već samim dolaskom udahne prvi dah agonije s obale živih. Nepravda, patnja, trpljenje nevinih, bolesti naših najdražih… a u bolnici, gdje godinama radim, od toga lijepi niz godina na intenzivnoj njezi, mislim da sam upoznala sve vr¬ste boli, patnje, očaja, tuge, neprihvaćanja i prihvaćanja patnje i trpljenja.

Tako, kroz radno iskustvo, promatrala sam i one koji su bili jedna živa rana na tijelu, duhu pa i u duši. Vidjela sam i one koji su teško i dugo umirali. Rekla bih da su se mučili i nisu mogli umrijeti dok nisu potpuno oprostili onima koji su im prouzročili bol ili obrnuto...

Promatrala sam i one koji su pod bolesničkim pokriva¬čem cvokotali zubima što od bolesti, temperature ili groznice, a u očima im se nazirao trag zamišljenoga i nemogućeg bijega od sive stvarnosti koja je pred vratima.

Vidjela sam i one koji su se vraćali živo¬tu. Promatrala sam i one koji su dan i noć strepili zbog svojih najbližih.

Međutim, dok sam prolazila kroz tuđu bol, patnju, trpljenje i neizvjesnost i sama sam spoznala kako sva naša trpljenja, križevi, patnje, boli i bolesti mogu biti odskočne daske u naručaj Same Nježnosti i Ljubavi Onoga koji nas je pozvao u život!
Stoga, zahvaljujem Bogu za svaki život. Zahvaljujem za svaku patnju, bol, trpljenje i kalvariju života. I nije to sve, ja molim za sve prolaznike i moga života. Zahvaljujem što smijem biti svjedokom patnje, boli i umiranja… i dok ovo pišem, osluškujem utješne riječi koje svima nama upućuje Onaj koji nas je i pozvao u život! „ Ne bojte se ja sam s vama u sve dane života“! Stoga, uistinu Gospodin je s nama i ne bojmo se života, patnje, boli i umiranja!

 Za GIP piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}