Učinci aktualne izbjegličke krize mogla bi usmjeriti političko klatno Europe u desno. Takva procjena uporište pronalazi u aktualnom razvoju događaja u kojem valovi izbjeglica iz Sirije, Iraka i Libije svakodnevno zapljuskuju Europu u kojoj se već vide znakovi protivljenja masovnijem prihvatu stranaca iz Afrike koji, kako najčešće ističu zagovornici tog protivljenja, donose sa sobom drukčiju kulturu i mijenjaju lice Europe.
Piše: Pejo Gašparević
Takvim interpretacijama stvara se ambijent koji pogoduje oblikovanju političkih opredjeljenja koji u žešćem stremljenju „u desno“ vidi obrambeni mehanizam za spas Europe. Politička Europa je, prema brojnim znakovima, pokazala, barem za sada, nesnalažljivost i smušenost u suočavanju sa najnovijom seobom naroda koji se iz Afrike pomjera na tlo Europe. Sadašnja izbjeglička kriza nije nikakva sezonska priča, ona intenzivno traje mjesecima a uvertira je trajala godinama.
Dosadašnji tragični saldo te krize je da je Mediteransko more progutalo više od 2.000 nesretnika koji su se željeli domoći Europe. No, konformistička i neagilna politička Europa, koja je prožeta bankarskim mentalitetom, do sada nije osmislila nikakav suvisli europski plan za rješavanje izbjegličkih problema.
Trebali su mjeseci i mjeseci čekanja da bi Francuski predsjendik Frncois Hollande i njemačka kancelarka Angela Merkel zajedničkom izjavom poručili kako je potreban „ujednačen“ odgovor Europe na izbjegličku krizu. „Moramo pokrenuti ujednačen sustav prava azila“, istaknuo je Hollande nakon susreta sa kancelarkom Merkel u Berlinu gdje su raspravljali o narastajućoj izbjegličkoj drami koja sve više potresa Europu.
Pozivanjem na „ujednačen sustav prava azila“ priznaje se kako do sada takvog sustava nije bilo, i da je, zapravo, Europa funkcionirala kao „meki trbuh“ za azilante. Drukčije rečeno Europa je bila nebranjeni teritorij od azilantskih pretenzija. U slučaju izbjeglica iz Afrike „pravo azila“ samo po sebi ne mora biti problematično jer se radi pretežito o nesretnim ljudskim sudbinama koji bježeći od ratnog meteža spašavaju živu glavu. Grijeh bio bio odbiti pružiti ruku pomoći i spasa tim ljudima koji su protiv svoje volje napustili vlastita ognjišta. Čovjek je Božji proizvod ma gdje se rodio.
Od Europe se ima razloga očekivati da pokaže dimenziju humanosti u zbrinjavanju izbjeglica. No, kompliciraniji dio priče govori kako Europa ima pravo povesti računa i o sebi spašavajući se od eventualnih sigurnosnih ugroza koje se navodno krijumčare u povorkama izbjeglica. Još početkom srpnja ove godine direktorica Agencije Europske unije za suradnju na polju pravosuđa (Eurojust) Michele Coninsx je upozorila kako se krijumčarenje ponekad služi za osiguravanje infiltracije i izvlačenja članova ISIL-a sa ratišta kako bi ih se ubacilo u Europu. „U brodovima kojima se dovoze migranti u Europu preko Sredozemlja također se nalaze i borci grupe Islamske države Irak i Levant (ISIL)“, rekla je Coninsx.
Po njenim tvrdnjama „ova situacija je alarmantna, jer očito je da je cilj krijumčarenja ljudi nekad financiranje terorizma i da krijumčarenje ponekad služi za osiguravanje infiltracije i izvlačenje članova ISIL-a“. Na tragu ovog iznimno ozbiljnog upozorenja Michele Coninsx je i nedavno pismo predsjednice stranke ORaH u Hrvatskoj Mirele Holy premijeru Zoranu Milanoviću u kojem se, između ostalog, navodi: „Surađuju li hrvatske obavještajne službe sa službama drugih država kako bi na efikasan način spriječile infiltraciju terorista ubačenih među izbjeglice?
Na koji način Vlada planira osigurati sigurnost hrvatskih građana i spriječiti moguće terorističke činove? Razmatraju li se uopće sigurnosni aspekti ove krize?“
Intonacija ovih upozorenja se zabada u razmišljanja svih onih koji žele mir i nije se teško složiti sa stajalištem kako se ovakvim porukama dviju dama Coninsx i Holy skreće nužna pozornost na opasnosti koje vrebaju u aktualnoj seobi naroda. Kada se to kaže onda se želi naglasiti kako ni u primisli ne treba poistovjećivati unesrećene izbjeglice sa onima koji se eventualno ubacuju među njih zbog prikrivenih terorističkih ambicija.
No, jednako tako pogrešno bi bilo ignorirati potencijalne sigurnosne opasnosti koje vrebaju u izbjegličkim skupinama. Ovovremena seoba naroda iz Afrike u Europu je dvoslojna: jedan sloj je sazdan od ljudske patnje kojoj bezuvjetno treba pomoći, a drugi sloj kreiraju tendencije koje ne žele dobro čovječanstvu. Naša epoha je u velikom kvaru.
Za GIP piše Pejo Gašparević
25. kolovoza 2015.{jathumbnail off}