Ružica Kopačević - Miličević
Typography

na bosanski nacinTaman što napravi turšiju i pekmez od šipka, uštirka svoje ručne radove zaprži ajvar, uli paradajz sos u zelene pivske flaše, okreči kuću, otrese ponjave, kad stiže račun-petsto maraka ili isključujemo telefon i struju!

Tomo udari šakom od sto i reče -E, sad je dosta! Idemo za Njemačku.
I odoše.
Iza njih ostadoše okrečeni zidovi i na njima vjenčana slika, oribani podovi, podrum i u njemu Ankina zimnica, i uz to, još sto litara rakije, deset metara drva, osam kobasica, devet kokoša. I Tomina mater.

Anka stoji u metrou sa teglom šarene salate u ruci, muštra cijenu, trlja oči, guta svoje suze, Tomu, državu u kojoj je rođena, ali nikako da proguta cijenu.
Šta, dva eura, pa čovječe, to su četiri marke, povika, prevrnu očima kao usijalim božićnim kandilom, okrenu se prema Tomi, presiječe ga pogledom, udari šakom o tezgu i vrisnu- E, sad je dosta, idemo kući!

Ružica Kopačević-Miličević
7.10.2015{jathumbnail off}