U mojoj torbici je slijepljen gumeni bombon, a do pola pojedena žuta lizalica nalazi se u džepu moje jakne. Nosim razvučene hlače povezane u struku starom gumom. Znam svaku pjesmicu iz Hlapića, iz Kralja lavova, iz Aladina...
Moje vrijeme počinje u vrijeme spavanja.
Volim ružnog psića imenom Balto koji živi na polici u sobi i voli me baš takvu kakva jesam.
Ono što mi zaokuplja misli sitne su rane na koljenima i šmrkavi nosići.
Vjerojatno ste me vidjeli u trgovini. Ja sam ona s mrljom na ramenu, neobojenom kosom i s otiscima prljavih cipelica na hlačama. Ja sam ona koja se trza na plač tuđeg djeteta, a kolica puni glupostima koje će musava ustašca razvući u osmijeh. Ona sam koja može nositi dvoje djece odjednom i u isto vrijeme gurati puna kolica, dok joj oko vrata visi torbetina, duda, ključevi i gumena igračka.
Volim se igrati lego kockama i čitati Najljepše bajke svijeta.
Mogu biti na dvanaest mjesta odjednom i pričati nekoliko stvari u isto vrijeme. Mogu se odmarati i pospremati kuću istovremeno.
I ništa mi nije teško, a moj život je tako lijep kad mi napola usnuli mirisni anđeli šapnu: „Mama, volim te!“
Izvor:
Mamino Sunce