Danas je Sveta Kata, Katarina Aleksandrijska! Svima koji slave na današnji dan svoj imendan a to su: Kata, Katarina, Katica,Katja, Kaja i svi koji imaju oblik toga imena iskreno čestitam i želim da im njihova nebeska zaštitnica donese obilje božjeg blagoslova!
Zaštitnica je :
djevica, neudanih djevojaka, umirućih, studentica, učitelja, profesora, knjižničara, arhivara, pisara, tajnica, govornika, branitelja, pravnika, teologa, obrtnika koji rade s kolom radi kola s kojim je trebala biti mučena - lončara, mlinara, mehaničara, kožara, popavljača kotača; dojilja...
Svetoj Kati se obraća za pomoć u bolestima jezika i teškog govora, te u slučaju bolesti životinja.
Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende.
Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlas u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.
Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.
Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.
Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.
Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1962. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.
Uz blagdan Svete Katarine, 25. studenoga, svima nam je znana izreka "Sveta Kata, snijeg na vrata" a to znači da ulazimo u jedno ozbiljno zimsko vrijeme.