U nedjelju, 31. svibnja 2015., kod Spomen kapelice Burića štale u Garevcu slavljena je sveta misa u 11 sati povodom Dana sjećanja i sedamdesete obljetnice stradanja žrtva Burića štale iz godine 1945. Svečano misno slavlje predslavio je dr. sc. Niko Ikić profesor dogmatske teologije u Sarajevu. Koncelebrirali su: doborski dekan i odžački župnik preč. Jakov Filipović, župnik u Čardaku vlč. Pavo Kopić, župnik u Bos. Brodu vlč. Pavo Brajinović i domaći župnik vlč. Filip Brajinović.
Po veoma lijepom i toplom vremenu u Garevcu se ove godine okupilo oko 350 osoba. Na početku svete mise župnik Filip Brajinović pozdravio je sve nazočne, te ukratko podsjetio da se danas nakon sedamdeset godina sjećamo svih zatočenih Hrvata - Katolika u Burića štali od 25. do 28. svibnja 1945. godine, kojih je bilo oko pet stotina, te nasilno odvođenje i ubojstvo istih.
Od njih je preko četiristo ljudi je ubijeno bez suđenja, bez presude, bez mogućnošću da se brane, bez da im je dokazana krivica. Župnik je potakao da isto tako molimo i za one koji su taj strašni zločin počinili, jer nisu znači što čine.
Zatim se župnik Filip obratio propovjedniku dr. sc. Niki IKIĆ i zamolio ga da započne slaviti svetu misu na ovu nedjelju Presvetog Trojstva:
Dr. sc. Niko IKIĆ obratio se vjerničkom puku uvodnim riječima.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome je uobičajena molitva koja izražava jednu božansku ne stvorenu narav u tri božanske osobe. To je tajna nad tajnama, otajstvo nad otajstvom, temeljni članak vjere i središnji sadržaj evanđelja. To je simbol, slava, kruna i ures kršćanske vjere. Bog Otac je počelo bez počela, Otac svega stvorenoga. Bog Sin je naš Spasitelj i Otkupitelj. Bog Duh je naš Posvetitelj, branitelj, tješitelj, uvoditelj u svu istinu. On je Osoba Dar koja se dariva. On je Osoba ljubavi koja se potpuno daje a ništa ne gubi. U ovu tajnu Presvetog Trojstva bivamo kršteni. Zato svaka kršćanska molitva započinje u ime ….
Nakon tih riječi dr. sc. Niko Ikić je uputio iskren pozdrav svima nazočnima.
Na svetkovinu Presvetog Trojstva zajedno s drugima u Bosanskoj Posavini ovdje obilježavamo 70. godišnjicu strašne pogibije 463 žrtave od kojih je velika većina bila Garevljana. Ovo neka bude sveto prisjećanje prožeto ljubavlju prema nastradalima. Ovo neka bude tiha zahvala za njihov život i mučeničku smrt. Ovo neka bude iskrena molitva za njih kao i za sve nas žive s jasnom porukom: Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo, ovdje se ne umire samo da bi se umiralo, ovdje se umire da bi se živjelo.
Da bismo dostojno proslavili sveta misna otajstva moramo očistiti svoja srca od svakog grijeha a posebno od mržnje bilo prema kome, pa i prema ubicama ovdje nastradalih žrtava. Naša osveta neka bude naše praštanje i prepuštanje Božjem sudu: ispovijedam se…
Zazivi – Kyrie
1. Gospode, oči su nam izgubile svoj sjaj, naša lica onaj svoj žar, duša naša onaj svoj raj, a život naš onaj svoj čar, zato - Gospodine, smiluj se!
2. Kriste, u ponoć nam priteci: nemamo ni sna, ni daha, ni suza; nemamo ni srca, ni žara, ni trnja, ni ruža; nemamo ni puta, ni volje, ni smisla, ni cilja; da Kriste naš, ti si nam jedina zbilja, zato - Kriste smiluj se!
3. Gospode, postali smo izbrisana knjiga, uprljana krpa, ispumpana lopta, osušeno lišće i prut koji dršće, zato - Gospodine smiluj se!
Propovijed dr. sc. Nike Ikić prenosimo u cijelosti!
U svojoj propovijedi želim se prvo osvrnuti na današnju svetkovinu a onda na današnje obilježavanje 70. obljetnice stradanja u Burića štali.
Današnja znanost uznapredovala je u svim pravcima, no još nije sve istražila. Znanost je prodrla u dubinu materije i rastavlja atome do najsitnijih dijelova. Istovremeno znanost se penje u nebeske visine. Zemlju oblijeću nebrojeni svemirski brodovi i sateliti. Čak se i čovjek još 1968. vinuo u nebeske visine i spustio na mjesec. Dakle, znanost se spušta u dubinu zemlje, širi na sve strane u horizontali čovjekova života, diže u nebeske visine, ali znanost ipak ne može dokučiti Božju bit i tajnu Presvetog Trojstva. O njoj možemo doznati nešto više samo iz onoga što nam je sam Bog objavio.
Pokušajmo prvo iznijeti neke slike o Presvetom Trojstvu koje nam mogu pomoći lakše nazreti skriveni puni smisao, iako ga ne možemo potpuno shvatiti. Kad kažemo jedan Bog u tri božanske osobe čini se nespojivo i ljudskom razumu neshvatljivo. Pokušajmo tu tajnu malo približiti.
Ako stanemo pred tri ogledala koja su na tri zida onda se vidimo u sva tri ogledala. I tu se nazire jedna naša narav u tri oblika i poze. Svako ogledalo daje posebni vidik osobe. Slično možemo si predstaviti jedan izvor i tri iz njega nastale rijeke. Ista je voda u svim rijekama kao što je u Trojstvu ista narav u tri božanske osobe. Trojstvo nadalje možemo slikovito predstaviti nevidljivim elektricitetom: Bog je njegova snaga, Sin je njegovo svjetlo a Duh Sveti je njegova toplina. Isti nevidljivi elektricitet tj. nevidljiva Božja narav se pojavljuje u tri vanjska oblika. A što kažu današnja biblijska čitanja?
U Ponovljenom zakonu pisac upozorava Izraelce da je jedan Gospodin gore na nebu i ovdje na zemlji. Jedan te isti Bog je koji se po svome Sinu objavljuje kao poveznica neba i zemlje, spoj nadnaravnoga i naravnoga. Jedan te isti Bog spašava grešnog čovjeka po svome Sinu a u ovoj suznoj dolini Bog čovjeka vodi po svome Duhu koji uvodi u svu istinu. Pavao u drugom čitanju jasno kaže da su svi Sinovi Božji koje vodi Duh Sveti. Zašto? Jer nas Duh posinjuje i Kristu prisličuje. Duh kleše u nama Kristov lik usprkos naše grešnosti. On nas čini Kristovim subaštinicima. Duh nas povezuje s Bogom koji jest, koji bijaše i koji dolazi. Bog, koji se objavio u svome Sinu, ucijepio nas je krštenjem u ime Oca, Sina i Duha u svoje Tijelo koje je Crkva i obećao da će po Duhu ostati s nama do svršetka svijeta, kako nam je zabilježio evanđelist Matej.
Ovdje kratko spomenuti tekstovi iz današnjih liturgijskih čitanja i mnogi drugi govore indirektno ili direktno, manje jasno ili potpuno jasno o tajnovitom Božjem biću, koje ljudski um ne može potpuno spoznati. Dopustite mi da naveden razmišljanja dvojice biskupa i teologa o ovoj temi. Prvi neka bude spomenut Augustin iz 5. st. a drugi moderniji i nama bliskiji prvi vrhbosanski nadbiskup Stadler s početka 20. st.
Augustin govori o Trojstvu na više mjesta. Ovdje ću navesti njegove misli iz djela: Božja država, gdje u glavi 24 kaže: U vjeri čvrsto držimo i ustrajno navješćujemo da je Bog trojstven: Ova cjelovitost s jedne strane ističe Trojstvo radi posebnosti osoba a s druge strane ističe da je jedan Bog radi nedjeljivog božanstva... Ako se pita za pojedine osobe onda odgovor glasi: Svaka je od njih Bog kao i svaka je Svemogući; a kada se pita o svima: ne postoje tri Boga ili tri Svemoguća, nego samo jedan svemogući Bog; tako je ovdje savršeno u Trojstvu jedinstvo, koje treba biti naviještano (Augustin II, 180-181). Ove kristalno jasne riječi ističu odnos svake božanske osobe u njezinoj osobitosti i u jedinstvu Božje biti.
Prvi Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler napisao je 1898. jednu poslanicu svojim vjernicima i svećenicima o Presvetom Trojstvu. Nadbiskup Stadler naziva Presveto Trojstvo “otajstvom svih otajstava, glavnom dogmom objave, temeljnom istinom svega nauka, bitnim sadržajem evanđelja”. Za njega je Presveto Trojstvo “ne samo jedna dogma, nego temelj svim dogmama.” Ono je “simbol i slava, kruna i ures kršćanske vjere.” Zašto? Jer Trojstvo “nas uči svemu, tumači sve, obuhvaća sve”, kategoričan je Stadler. Taj i takav misterij ljudski um nije kadar razumjeti. A kako bi i mogao, kad je previše ograničen. A kad bi mogao ući u tajnu Presvetog Trojstva, onda Bog ne bi bio neograničeno i nedokučivo biće, kaže Stadler. Čovjek je dakle u poniranju u ovu Božju tajnu o samome Bogu i njegovu biću naslonjen na Božju objavu.
Različitost triju božanskih osoba dolazi iz saopćavanja Oca Sinu rađanjem, te Oca i Sina Duhu Svetomu nadisanjem. To je ona vjerska tajna ovog blagdana, koja zapravo obuhvaća stvaranje i Stvoritelja, utjelovljenje i Otkupitelja, posvećenje i Posvetitelja, to jest velike blagdane Crkve: Božić, Uskrs i Duhove. Sve je obuhvaćeno ovim blagdanom. U nazivu “trojedini”, je nespojivo spojeno, trojstvo je u jedinstvu i jedinstvo u trojstvu. Što drugo reći nego li s Tomom ponoviti: Neznam i nerazumijem, al vjerujem Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!
Zatim je propovjednik uputio riječ dvije o drugoj temi:
Ovih dana bilo je puno obilježavanja 70. obljetnice mnogih stradalih žrtava na svim stranama. I mi se prisjećamo svojih 463 žrtve koji su svoju okrutnu smrt dočekali 27. i 28. svibnja 1945. na Pašincu ili Topoliku (Bajeru) ili na Savi u Šamcu. Njihova okrutna smrt danas formira naš život.
Njihova smrt se prividno čini kraj i propast, ali istovremeno je novi početak. Za vjernika niti je rođenje čovjekov početak niti je smrt njegov kraj.
Za vjernika je smrt početak besmrtnosti. Čini se smrt i nestajanje a u biti je rađanje. Zar mjesec i sunce nestanu kada zađu. Likovi naših stradalih i njihova imena urezali su se u naša srca i pamćenje. Nisu nestali iako ih ne vidimo među nama. Neki su željeli da nestanu i oni i njihovi potomci. Neki su takvom smrću žrtava željeli iskorijeniti ovdje katolički život u hrvatskom identitetu. Oni su zaboravili da smrt rađa životom, da su smrt i život jedno kao što su jedno rijeka i ocean. To nam jasno poručuje Kristova smrt, koja je izvor svih blagoslova i uzrok svih milosti.
Po Kristu vjernici dobivaju jakost u slabosti, slavu u sramoti i život u smrti. Oni su zaboravili razlikovati poruke zemlje i poruke neba. Poruka zemlje glasi: mi živimo da bi smo umrli. Poruka neba glasi: mi umiremo da bi smo živjeli. Smrt nas uči živjeti. Po smrti postajemo besmrtni. Naši stradalnici žive u našim životima i srcima, ne samo u našim osjećajima i pamćenju. Oni besmrtno žive u našoj vjeri. Oni su naši mučenici a mi njihovi učenici. Mučenici unose život u svijet smrti, unose nadu u besmisao, svjetlo u tamu, što je i naša zadaća. U toj vjeri naša se duša Gospodinu nada, koji je naša pomoć i zaštita.
Sestre i braćo u Kristu, danas se ovdje nismo okupili da osuđujemo bilo koga, nego da u svojoj vjeri častimo svoje mučenike i molimo njihov zagovor za daljnji život kraj Pašinca i Topolika koje su oni toliko zalili svojomj krvlju da je tamo zemlja disala još punih sedam dana poslije njihove pogibije, kako su očevici zapisali.
I pri ovom sjećanju na naše stradale kada izražavamo ljubav i poštovanje prema našim žrtvama mi se sjećamo Isusove zapovijedi: ljubite i svoje neprijatelje. Znam da je to teško prihvatiti. Mi bismo najrađe pružili ruku neprijatelju da mu poželimo vječni mir i pokoj. Možda bismo također rado postupili u duhu pravila: zub za zub, oko za oko – što predstavlja dominantno ozračje Staroga zavjeta.
Novi zavjet pak radikalizira zakon ljubavi i milosrđa čak i prema neprijateljima. Znamo da ljubavi nema bez pomirenja i praštanja. Pomirenje bi za nas moralo biti neka vrsta ozdravljenja, pročišćenja vlastite memorije, udaljavanja od vlastite grešnosti, moralo bi biti aktivni napor oko novog srca, novog društvenog ozračja.
Danas se također prisjećamo zadnje Isusove zapovijedi prije uzašašća a prve zapovijedi koju apostoli trebaju izvršiti: Idite i naučavajte sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Dakle Trojstvo je srž objave koju krštenjem primamo, zato svjesni kršćanin započinje svaku molitvu, svako djelo, svaki liturgijski obred u ime Presvetog Trojstva: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zato je nedjelja Presvetog Trojstva dobra prilika svakom vjerniku za svjesnu obnovu vlastitog krsnog zavjeta, što je nadbiskup Stadler preporučivao svojim svećenicima da čine i sa svojim stadom, što ćemo i obaviti poslije propovijedi ispovijedajući svoju vjeru. Jer samo svjesno uronjeni kršćanin može prihvatiti tragediju kao pobjedu i u tajni Presvetog Trojstva može uskliknuti: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, usprkos tolike boli i tuge. Amen. Hvaljen Isus i Marija!
Molitva vjernika
1. Kriste Spasitelju, ti si svjetlo na prosvjetljenje naroda. Tajnom Presvetog Trojstva prosvijetli svakog čovjeka i sve narode, molimo te!
2. Kriste Spasitelju, ti si naša nada i istina, put i život. Daj da te spozna, pronađe i prihvati svaki čovjek, molimo te.
3. Kriste Spasitelju, nad razrušenim Jeruzalemom si plakao. Pogledaj na naše razrušene temelje, te na narušene i ožalošćene obitelji i učvrsti ih u svojoj ljubavi, molimo te.
4. Kriste Spasitelju, sebe si prikazao za naše spasenje. Naši stradalnici su sebe žrtvovali na oltaru domovine. Da njihova žrtva u nama bude poštovanje prošlosti, zalog sadašnjosti i nada budućnosti, molimo te.
5.Kriste Spasitelju, ti si utjeha žalosnih i pokoj umirućih. Utješi obitelji naših nastradalih sumještana iz Drugog svjetskog rata a poginulim braniteljima Domovinskog rata udijeli pokoj vječni na nebu a na zemlji dostojno poštovanje, molimo te.
Uz Oče naš:
Gospode, s Tobom je,
- Sunce sjajnije, nebo plavije, tijelo zdravije, srce sretnije.
- Gospode s Tobom je, dan veseliji, zrak čistiji, duh hrabriji, put jasniji.
- Gospode s Tobom je, misao bistrija, volja snažnija, muka bezbolnija,
duša zadovoljnija.
- Gospode s Tobom je, vjetar tiši, kruh mekši, teret lakši, život ljepši
- Gospode, s Tobom je, zima toplija, radost vedrija, ljeto svježije.
Na koncu misnog slavlja župnik Filip se zahvalio propovjedniku dr. sc. Niko IKIĆ i svećenicima te narodu i pozvao ih na skromnu zakusku koju su i ove godine organizirali župljani župe Garevac.
Uz ukusni zalogaj i osvježenje razmišljalo se i pričalo o žrtvama koje su bez suda i presude bile zatvorene i pogubljene ovdje u ovom djelu Posavini.
Na svetoj misi je nazočilo još uglednika iz političkog i kulturnog života predvođeni s gosp. J. Jerković dopredjednikom RS i dr. Zvonkom Jurišić presjednikom HSP-a BiH te L. Jurić voditeljem kulturnog centra u Odžaku!
Kako je ove godine i 70-obljetnica stradanja žrtava u ovome dijelu Bosanske Posavine napomenut ćemo da je HKD- Napredak Odžak, Udruga „Fra Grga Vilić“ i župe Doborskog dekanata organizirali devetodnevni program za obilježavanje ovogodišnjih Dana sjećanja s područja župa Garevac, Pećnik, Potočani, Svilaj Brusnica, Donje i Gornje Dubice, Balegovca - Novog Sela, Odžaka, Šamca, Brčkog, Modriče i drugih mjesta. Od svih ovih mjesta samo iz Garevca i Posavske Mahale je bilo poginulih oko 1000 osoba, a iz ostalih mjesta je likvidirano oko 2870 žrtava. Ovo je svakako samo broj registriranih osoba, a koliko ih ima ne evidentiranih i neregistriranih samo dragi Bog zna.
Ovi Dani sjećanja redovito se u Garevcu događaju od 2006. godine. Do 1990. godine se o ovom stravičnom zločinu nije ni smjelo govoriti. Štala, koja je preživjela i ovaj rat, svjedok je svega što se događalo. Zadnjih godina je uređena, te ju se može posjetiti. Unutra su popisana i postavljena imena svih nastradali, kao i imena onih koji su preživjeli te dane. Čak je i kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski slavio Svetu misu u Burića štali za sve žrtve Garevca i okolnih mjesta.
Za GIP piše Mišo Perak
Garevac, 31. svibanj 2015{jathumbnail off}.