Prilično se zahuktala rasprava o hrvatskom radiotelevizijskom servisu u BiH. Prijedlog je otišao u parlamentarnu proceduru, a samim time kao da je neki duh izašao iz boce. Pa kada pogledate okrugle stolove na tu temu ili ako čitate novinski tekstove nemate što nego čuditi se čuditi koliki je otpor prema tom hrvatskom RTV servisu.
To je donekle logično, jer barem pola trenutno zaposlenih u BHRTV-u je višak, pa ako bi se stvorio hrvatski RTV servis, taj višak bi zasigurno otpao. Ostali razlozi su čisto političke prirode. Osnovni prigovor je da bi to bila etnizacija BH medijskog prostora i da to ide k novim podjelama. Kao da taj medijski prostor nije već podjeljen i to na srpsku i bošnjačku sliku i priliku.
No, mogu oni pričati koliko hoće, ustav i daytonski sporazum kristalno su jasni; Hrvati imaju pravo na svoj RTV servis. Te bi im se i konačnom njegovom primjenom ta prava i zadovoljila.
Znak da su Hrvati nezadovoljni je da prema nekim podacima trenutno samo 24% Hrvata plaća RTV pristojbu!
Ili ako odete u dijelove BiH gdje su Hrvati većina dovoljno je ući u neki kafić pa ćete vidjeti koje programe gosti gledaju. To su programi iz Hrvatske; HRT, RTL, TV Nova ili ako je nešto domaće to su pak neke lokalne televizije. Ili ako uđete u nečiju kuću mogli bi se okladiti da dnevnik koji ukućani gledaju nije dnevnik Federalne televizije.
To je jasan znak da Hrvati jednostavno žele program na hrvatskom jeziku.
Sjećam se i za vrijeme Jugoslavije mi smo u Hercegovini gledali TV Zagreb. Uvijek mi je to bilo čudno, jer kog vraga me zanima kakav je prinos kravljeg mlijeka u zajednici općina Gospić, kako su se tada zvale ondašnje županije. Pojma nisam imao kakav je prinos kupusa i krumpira u mojoj posuškoj općini, dok si me mogao u tri ujutro probuditi ja bih ti izbiflao stanje stočnog fonda u Dugoj Resi. Ili imena svih prvoboraca sa Klisa.
No, nije to tako trivijalno kao što se želi u nekim komentarima sve to skupa predstaviti. I kako se Hrvate želi uvjeriti da je Federalna televizija dovoljno principjelna i otvorena i za hrvatski ukus. Pa ne bih baš rekao. Dobro, ako se misli na zastupljenost Slave Kukića onda također smatram da su Hrvati prezastupljeni i da nam ne treba kanal na hrvatskom jeziku.
Jedna od karakteristika svakog modernog naroda je i da ima kanal na svojem jeziku. Ako već djeca imaju pravo da se obrazuju na materinjem jeziku, ili ako je zakonom propisano da se u institucijama govori i tim jezikom, logično je onda da taj narod ima pravo i RTV servisa na svojem jeziku. Time će on zaštititi svoje materijalne, kulturne, tradicijske, privredne, obrazovne, športske, zdravstvene i svake druge interese.
Jebe mi se šta u SDP-u ili SDA kažu i koja je njihova platforma!
Dapače, kanal na hrvatskom jeziku u BiH je nasušno potreban. Jer, osim radija Herceg –Bosne što se tiče radiotelevizijskog medija BH Hrvati nemaju nijedan drugi medij. Ako se sjetimo kakva je situacija s Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru, izdavaštvom, općenito kulturnom produkcijom onda nam je jasno na kojoj su kulturološkoj razini BH Hrvati.
Neki idu dotle da dovode upitanje samu sposobnost Hrvata da organiziraju jedan takav servis. Navodno u kadrovskom i materijalno-tehničkom smislu to nisu sposobni izvesti.
Naravno da to nije istina. Nije istina da Hrvati nemaju svoje novinare, komentatore, urednike, marketinške stručnjke, jezikoslovce itd. koji bi mogli organizirati taj RTV servis. Ima ih na pretek. Pa samo od mojih prijatelja i poznanika mogao bih složiti novinarski dream-team. A, da ne govorimo o urednicima i novinarima portala koji su zapravo kroz ovo zadnje desetljeće bili jedini koji su držali i održali riječ i informaciju na hrvatskom jeziku.
Zapravo oni su i bili lučonoše tog novinarstva na hrvatskom jeziku u BiH. Bez njih danas pitanje uspostave RTV servisa na hrvatskom jeziku zasigurno ne bi ni postojalo. Još bi ga eventualno spominjali na nekom gangaškom sijelu.
Naravno, da potencijal ne postoji samo u već postojećim kadrovima. Ako ćemo gledati striktno novinarski onda studij novinarstva i filozofski studij u Mostaru je odlična baza gdje će Hrvati odgojiti svoje nove kadrove. Jer, koji je onda smisao hrvatskog sveučilišta u Mostaru?
RTV servis je samo logična nadogradnja sveučilišne osnove.
A, pretplata? Samo površna blic anketa kaže da preko 90% ljudi želi plaćati takvu pretplatu.
Milijun je razloga za kanal na hrvatskom jeziku, a samo je jedan protiv; ne želimo dati pravo konstitutivnom narodu njegov RTV servis. To je političko nasilje kojem ni jedan suveren narod u modernoj Europi ne može biti izvrgnut.
Zato se ova prilika ne smije propustit.
(Dnevnik.ba) Piše Željko Barišić