Ako me netko upita, kome i zašto vjerujem, kome se utječem, i kome sam povjerio dane života svoga... što ću mu odgovoriti...Taj netko, neka prati moje korake i neka čita u mojem pogledu.
Znam da drukčije istinu ne može saznati...No, ja neznam koliko sam kriv, ako se moj Bog kome vjerujem i kome se utječem, ne otkriva po mojem biću.
Znam sigurno, ako bi netko mogao zaviriti u ovo moje srce...da bi istinu i ljubav pronašao...
"Srce...Maleni kutak u kojem Svevišnji prebiva". I u kojem se začinje sve zlo...Koje li suprotnosti"...
Svejedno Gospodine moj, hvala Ti za ovo moje srce, ljudsko srce. Koje ipak više ljubi, nego li proklinje, koje više prašta, nego zlo pamti, koje je spremno više darivati a manje zgrtati sebi...
"A znamo i Ti i ja, da to uvijek nije jednostavno...samo smo ljudi"...
Gospodine moj...Ti koji u meni prebivaš, i koji naslanjaš svoju glavu na ovaj kamen, preobrazi ovu,"Stijenu u izvor vodeni". Neka se po ovom krhkom biću otkrije Tvoja slava. Neka Ti budeš otkriven u onom koji Tebi vjeruje, koji te ljubi i koji se Tebi utječe...
Za Posavina.org: Anto Ančić