Hvala ti Bože, za dar života, za roditelje. Hvala ti, za zrak koji udišem, iako tako često zaboravim, zahvaliti na tom velikom daru, koji me obdržava u životu. Hvala ti za moje noge, koje hodaju po ovoj napaćenoj zemlji, zemlji koja nas hrani svojim blagodatima.
Hvala ti za moju desnu i lijevu ruku, ruku žuljevitu, ruku koja pritiče u pomoć, hvala ti za oči koje vide, tu ljepotu tvog velikog djela. Hvala ti za ova usta, koja kada se radi o istini, nikada nisu licemjerna, hvala ti za nježne usne, kao latice ruže. Hvala ti za sluh, da mogu čuti i osjetiti, tvoju riječ...
Hvala ti za darovanu snagu koju nadvladava moju uzrujanost, i ne misli o moći već o dobru koji želi. Hvala za dane i godine koje si mi dodijelio, za teški rad, koji me je puno naučio, radosti donio, više nego što sam očekivao. Hvala ti za brata, sestru, djeda, baku, prijatelje, koji su uvijek tu kad ih zatrebam.
Hvala ti za moju ljubav, ženu, djecu, radost života u tebi, mog potpunog ispunjenja. Hvala ti za svjetlost dana i noć koja dolazi, hvala ti za svako jutro dok se budim. Hvala ti za lahor vjetra dok mi kosu leprša i lice miluje.
Hvala ti za kruh svagdanji na mome stolu, koji umnožavaš. Hvala ti za vodu, jer je moja žeđ velika.
Hvala ti za pjev ptica, miris cvijeća i za sve žive stvorove na zemlji i vodi, hvala ti za kišu koja napaja žednu zemlju, i dugu na nebu, kao znak tvoga obećanja...
Bože moj, hvala ti za ovo ljudsko tijelo, tijelo u kojem Duh sveti prebiva...Hvala ti za jezik, da mogu to sve izreći...
Gospodine hvala ti, što si pun milosrđa, što praštaš i ljubiš...
Bože moj, hvala ti za ovo srce, srce ljudsko, srce koje prašta, daje i ljubi. Srce koje se trudi biti, "Srce".
"Jer ja sam, samo čovjek, koji griješi, i traži tvoje milosrđe."
Hvala ti Gospodine, na tvojim darovima....
Za Posavinu org piše: Anto Aničić