U potrazi za poslom, mladi slikar dođe u jedno manje selo. Među onima koji su željeli da ih naslika, bio je i mjesni pijanac... Iako je bio prljav, neobrijan i poderane odjeće, pred slikarom je sjedio veoma dostojanstveno.
Umjetnik je, na čuđenje nazočnih, na njegovoj slici radio nešto duže nego je uobičavao.
Kada je bio gotov, ustane i pokaže pijancu svoj rad.
"To nisam ja" poviče iznenađeno pijanac, ugledavši na slici uredna i lijepo odjevena muškarca...
No umjetnik koji je ispod pijančeve zapuštene vanjštine, vidio njegovu unutarnju ljepotu, mirno mu je odgovorio; Da, to doista nisi ti kakav sada izgledaš.
"Naslikao sam te onakvim kakav možeš postati."
Pijanac je na tren zbunjeno zastao, a dvije krupne suze koje su lagano klizile niz njegovo lice.
Bile su jamstvom da je pouku ispravno shvatio...
Šutke je uzeo sliku iz umjetnikovih ruku i odlučno krenuo prema svom trošnom domu na kraju sela...
Za Posavinu piše Anto Ančić