Ovaj put želimo se osvrnuti na život i životno djelo vlč. Pave Brajinovića, svećenika koji je svojim dugogodišnjim služenjem ostavio dubok i neizbrisiv trag, ne samo na svećeničkom putu nego i u životima brojnih ljudi koje je susretao. Govoreći o vlč. Pavi Brajinoviću, ne govorimo samo o svećeniku koji je desetljećima naviještao Božju riječ i predvodio svoje vjernike, nego i o čovjeku koji je svojim radom, predanošću, jednostavnošću i blizinom ljudima postao dio života mnogih posavskih krajeva. Njegov životni put isprepleten je s ljudima, župama i mjestima kojima je služio, a iza njega ostaju brojna sjećanja, susreti i djela koja svjedoče o vremenu i ljudima kojima je pripadao.
Posebno mjesto u njegovu životu zauzima Bosanska Posavina, kraj kojemu je darovao veliki dio svojih svećeničkih godina. Od Vidovica, Bosanskog Šamca, Pećnika, Pruda, Novog Sela – Balegovca, Bosanskog Broda, pa sve do Posavske Mahale, njegov se svećenički put ispisivao služenjem narodu i Crkvi.
Zato ovu priču ne želimo promatrati samo kroz godine, datume i službe. Želimo se prisjetiti čovjeka, svećenika i Posavljaka čiji je životni put na svoj način postao dio povijesti ovoga kraja. Želimo se prisjetiti njegovih susreta s ljudima, njegova zalaganja, riječi koje su ostajale u srcima i svega onoga što je tijekom desetljeća svojega služenja ostavio iza sebe.
Jer čovjekov život ne mjere samo godine koje je proživio, nego i trag koji ostavi iza sebe. A trag vlč. Pave Brajinovića zasigurno vrijedi sačuvati od zaborava, a to je najbolje u svom tekstu kojega u cijelosti prenosimo napisao Anto Aničić.
Vlč. Pavo Brajinović – Istinski pastir, neumorni graditelj i živa povijest Bosanske Posavine.
- Kada u našoj Bos. Posavini spomenete ime svećenika Pave Brajinovića, među narodom istog trenutka zavlada poseban osjećaj dubokog poštovanja. Često se u narodu čuje rečenica: „O našem bi se Pavi mogla napisati debela monografija.“ "I to je živa istina".
- Njegov životni i svećenički put nije samo osobna biografija jednog čovjeka – to je autentična, živa povijest vjere, opstanka, stradanja i ponovne obnove cijeloga Posavskoga kraja.
- Nakon dužeg vremena, kao netko tko je imao čast poznavati ga i surađivati s njim, skupio sam snagu i hrabrost da napišem ove retke.
- Dobro znam da je teško riječima prenijeti sve ono dobro koje je vlč. Pavo učinio kroz svoj polustoljetni rad.
- Ove moje skromne crtice donosim kao trajan spomen na čovjeka - svećenika koji je cijeli svoj život, usprkos brojnim nedaćama, progonima i teškim križevima, bezrezervno posvetio Bogu i svome narodu.
- Životni put svećenika Pave Brajinovića, započeo je u teškim poratnim vremenima.
Rođen je 11. prosinca 1945. godine u Gornjoj Dubici, kao treće dijete majke Mare. Svoga oca Pavu nikada u životu nije upoznao – ubijen je sedam mjeseci prije njegova rođenja.
- Odrastajući uz samohranu majku i dijeleći tešku sudbinu svog naroda, rano je osjetio duhovni poziv.
- Nakon završene osnovne škole odlazi u sjemenište. Gimnaziju je pohađao u Visokom i Zagrebu, a teološki studij završio je u Đakovu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1971. godine u Sarajevu. Svoju Mladu misu proslavio je s ponosom 25. srpnja 1971. godine, u rodnoj župi Gornja Dubica. Tada je izabrao svoje životno geslo kojeg se drži i danas: „Za sve ljude koje sretneš, imaj uvijek ljubavi!“
- Svoju svećeničku službu započeo je s puno entuzijazma kao kapelan u Brčkom, Zenici (Crkvice), Vidovicama, Sarajevu te u Novom Selu kod Bos. Broda.
- Međutim, njegova otvorenost, neustrašivost i „prevelika ljubav“ prema vlastitom narodu ubrzo su zasmetale tadašnjim komunističkim vlastima.
- U jesen 1975. godine vlč. Pavo biva protjeran iz Bosne i Hercegovine na rok od pet godina.
- Svoje utočište i privremeni pastoralni dom pronalazi u župi Ruševo u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
- Ni u progonstvu nije mirovao. Kako sam kaže: „Za vrijeme svog prognaničkog života kroz pet godina, popravio sam župnu Crkvu i četiri filijalne Crkve. Meni je s njima bilo lijepo, a nadam se i da njima nije bilo loše sa mnom.
- Uzdignute glave, 1980. godine vlč. Pavo Brajinović vraća se u rodnu Bosnu i Hercegovinu. Preuzima župu Bosanski Šamac, gdje uređuje župnu Crkvu i završava započetu kapelu u Zasavcu. U ljeto 1982.godine, odlazi na službu ekonoma u bogosloviju u Sarajevo.
-Njegov dolazak u Pećnik dogodio se u rujnu 1983. godine.
„Objeručke sam prihvatio župu Pećnik." "Tu sam se ponovo rodio i imao priliku proživjeti sve ono čega sam ostao željan kada sam kao dijete otišao iz rodnog kraja u sjemenište“, prisjeća se vlč. Pavo, tih dana kada su ga ujutro budili pijetlovi, a noću raspjevani i veseli moji dragi Pećničani.
- Pećnik je tada bio mjesto bez asfalta, tekuće vode i telefonskih linija. Vlč. Pavo i župljani zajednički su zasukali rukave. Pokrenute su velike radne akcije: asfaltirani su putevi, uvođeni voda i telefoni.
- Imao sam iznimnu čast i ponos, što smo u to vrijeme, dok je vlč. Pavo bio župnik u Pećniku, zajedno uspješno vodili akciju uvođenja telefonskih linija u naše mjesto. Pećnik je pod njegovim vodstvom procvjetao.
- Ljepotu života i plodove mukotrpnog rada prekinuo je rat u ljeto 1992. godine. Ratna razaranja potpuno uništavaju Pećnik, a vlč. Pavo s cijelim svojim narodom odlazi u progonstvo preko rijeke Save.
-Tijekom pet teških izbjegličkih godina provedenih u Slavoniji, vlč. Pavo je pokazao nevjerojatnu, nadljudsku pastirsku skrb. Obišao je baš svaku kuću svojih Pećničana koji su bili raspršeni na čak 64 različita mjesta u Slavoniji. Obilazio ih je neumorno, donoseći im materijalnu pomoć, ali iznad svega duhovnu utjehu, toplu riječ i nadu u povratak.
- U ožujku 1996. godine vraća se u Prud i postaje župnik. Crkva i župna kuća bili su razrušeni, a selo uništeno. Zajedno sa župljanima i ljudima dobre volje gradi novu Crkvu i župnu kuću.
- No, unatoč obvezama u Prudu, vlč. Pavo s ljubavlju nastavlja upravljati i župom Pećnik sve do rujna 1999. godine.Tada u župu Pećnik dolazi novi župnik, vlč. Marijan Orkić, koji odmah po svom dolasku započinje intenzivne radove. Hvala vlč. Marijanu što je u tim teškim trenucima za naš Pećnik u vrlo kratkom roku sagradio novu župnu kuću te potpuno obnovio našu razrušenu Crkvu, završivši te velike radove već 2000. godine!
- Na Uskrs 2001. godine, nakon Svete mise u Prudu, vlč. Pavo objavljuje narodu da odlazi iz Pruda, jer je imenovan prvim župnikom novoosnovane župe Novo Selo-Balegovac. „Idem pravo na ledinu – bez kuće, bez Crkve, bez ičega“, rekao je tada.
- Župa Novo Selo-Balegovac utemeljena je - 11. travnja 2001.godine, a već 13. kolovoza iste godine blagoslovljena je gradnja nove Crkve sv. Petra i Pavla. Nevjerojatnom brzinom i zajedništvom, potpuno nova Crkva je podignuta tako brzo da je prva Sveta misa polnoćka slavljena već za Božić te iste 2001. godine! U toj župi ostaje u službi do kolovoza 2013.godine, nakon čega kratko služi u Bosanskom Brodu i Vitezu.
- Svoju posljednju aktivnu župnu službu vlč. Pavo preuzima 28. srpnja 2016. godine u župi Srca Marijina u Posavskoj Mahali. Upravo na ovoj službi župnika ostvaruje još jedno povijesno djelo. Njegova uloga bila je ključna i pokretačka za izgradnju velebnog Spomen-parka za 3.411 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.
- Spomen-park je svečano otvoren 25. svibnja 2018. godine. Na tamošnjim mramornim pločama trajno su i s tugom upisana imena svih stradalnika tog strašnog razdoblja.
- Vlč. Pavo je ovaj park s ponosom posvetio svim onim hrabrim udovicama i samohranim majkama koje su same podnijele ogroman teret odgoja novih naraštaja Posavine.
- Kruna njegova predanog polustoljetnog rada proslavljena je upravo u Posavskoj Mahali. U nedjelju, 04. srpnja 2021. godine, vlč. Pavo Brajinović je svečano proslavio svoj Zlatni jubilej – 50 godina svećeništva, dok je župa slavila 30 godina postojanja. 
- U predivnom zajedništvu vjernika, svečanu Svetu misu slavio je uz vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, banjalučkog biskupa mons. Franju Komaricu te još dvadesetak svećenika.
- Nedugo nakon te emotivne proslave, dekretom od 17. lipnja 2021.godine, vlč. Pavo Brajinović, je s navršenih 50 godina službe, službeno stavljen u zasluženu svećeničku mirovinu.
- Danas naš vlč. Pavo proživljava svoje umirovljeničke dane tamo gdje je sve i počelo – u rodnoj Gornjoj Dubici. Iako mu narušeno zdravstveno stanje donosi teške trenutke i boli, on i dalje, sukladno svojim mogućnostima, slavi svete mise sa subraćom svećenicima u župama doborskog dekanata.
- Njegov vjernički narod ne zaboravlja sve što je vlč.Pavo učinio i ostaje uz njega u svakodnevnoj molitvi.
- Molimo Gospodina da mu ublaži boli u ovom razdoblju života, svjesni da dobri ljudi često moraju nositi težak križ i za druge.
- Hvala ti, naš dragi svećeniče Pavo. U ime svih tvojih bivših župljana i svih ljudi čija si srca dotaknuo tijekom ovih pola stoljeća. Bio si i ostao istinski pastir svoga stada, čovjek vjere za kojeg nacija i uvjerenje nikada nisu bili prepreka da pomogne potrebitom. Neka te dragi Bog bogato nagradi za svako učinjeno dobro djelo!
Želimo ti mir i dobro!
Iz pera Ante Aničić