Anto Pranjkić
Typography

Objavljujemo intervju našega suradnika Ante Pranjkić s gospodinom Goranom Hillerom, našim čovjekom iz Posavine, koji e bio u zarobljeništvu u Posavini te je nedavno izdao knjigu "Ispovijest zarobljenika" a za naš portal je kazao sljedeće.

Gospodine Hiller, svjetlo dana je ovih dana ugledala Vaša knjiga "Ispovijest zarobljenika". O čemu govori?

Već iz samog naslova knjige može se iščitati da je to autobiografsko djelo koje opisuje moje iskustvo zarobljeništva u domovinskom ratu.
Knjiga je svojevrsno prisjećanje na najteže dane moga života, odnosno opisuje dane koje sam zajedno sa ocem i bratom preživio u Srpskom logoru.

hiler 900

Što ste njezinim izdavanjem željeli poručiti?

Prije svega želio sam da ta moja priča ne ode u zaborav. Ono što ne zapišemo često puta padne u zaborav a onda su svojevrsni revizori povijesti spremni reći da se to nije niti dogodilo. Osim toga bila mi je želja ukazati na stradavanje Hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini tijekom ratnih godina, a poglavito stradanja nevinih ljudi još u tijeku samog početka rata.

Vaša knjiga povezuje duhovne i domoljubne vrijednosti. Kako?

Ja bih rekao da su duhovne vrijednosti uvijek povezane s domoljubnim vrijednostima. Nemoguće je vjerovati u Boga i živjeti po ispravnim načelima a ne voljeti svoju domovinu.

Prema mnogima, Vaša je knjiga svojevrsno svjedočanstvo Božje ljubavi.

Drago mi je da je tako. Svoje izbavljenje sam i ja sam doživio upravo tako. Na kraju knjige sam kroz jedan sažetak naveo koji sve detalji su se morali poklopiti da bismo brat, otac i ja izašli živi iz toga logora.
Jedna rečenica na samom kraju knjige kaže „Toliko slučajnosti nije moguće ukoliko Bog ne traži načine da se one dogode“.

hiler s knjigom

Vaša sudbina slična je sudbinama mnogobrojnih ljudi iz naše Posavine i Slavonije.

Da, na žalost tako je. Tek sada s odmakom dosta godina i s detaljnim analizama događaja, možemo vidjeti koliko smo mi bili ne spremni za taj sukob.
Niti smo ga željeli a niti smo imali potrebno oružje za ozbiljno suprotstavljanje nadmoćnijem agresoru. Stoga je jako puno naših ljudi nastradalo na samom početku ratnih sukoba. U tom istom logoru su iza mene ostala još četiri čovjeka koja su svojom naivnošću završili tamo a oni na žalost nisu imali sreću kao ja. Sva četvorica su ubijena i njihova tijela još niti danas nisu pronađena. A takvih manjih logora je bilo jako puno širom Posavine i Slavonije.

Kako oprostiti?

Jedna poslovica kaže da je mrziti isto što i piti otrov a očekivati da se netko drugi otruje.
Oprostiti moramo iako je to u našem slučaju vrlo teško, jer i vjera kaže da se za oprost potrebno ispričati i namiriti učinjenu štetu onome, kome smo ju nanijeli. Mi na žalost još nikada nismo dobili nikakvu ispriku niti pojedinaca a niti predstavnika naroda koji nam je nanio bol, a povrh svega sve učinjeno se još i negira. Stoga je taj oprost daleko teži, ali u istom trenutku ima i jaču vrijednost kao takav. Stoga se ja uvijek zalažem za oprost, ali pri tome nikako ne mislim na zaborav, nego na aktivno pričanje istine koja se dogodila. Oprost je preduvjet da bismo imali mir u svome životu. Siguran sam da će svi koji su se ogriješili platiti za svoje grijehe na ovome ili na drugom svijetu.

U ovom teškom vremenu kada su na sceni svojevrsne vrijednosne karikature, kako gospodine Hiller, kročiti ovom zemljom uzdignuta čela?

Globalnu politiku ne možemo mijenjati i s njom se ne moramo previše niti zamarati, jer će nas naša nemoć da nešto promijenimo samo učiniti nesretnima. Mi kao pojedinci u svome okruženju moramo činiti dobre stvari i biti pozitivni, te oko sebe stvarati jednu pozitivnu energiju. Kada nas bude dovoljno puno takvih , onda će i ovaj svijet postati bolji.

hiler 1024

Što biste poručili mladima koji tek dolaze?

Moja teorija je da postoje dva načina da čovjek bude zadovoljan. Jedan je molitva i rad a drugi je rad i molitva. Ja sam koristio oba načina i ništa u svome životu ne bih mijenjao.
Trenutni bljesak nekog pojedinca ne znači da je sve savršeno a što let bude brži i višlji, onda je i pad teži. Potrebno je živjeti u istini i biti strpljiv sa željama. To je sporiji i teži put ali siguran sam da je daleko ispravniji od čežnje da imamo sve i odmah.

Za Posavinu.org piše Anto PRANJKIĆ