11
Wed, Dec
18 New Articles

Anto Pranjkić
Typography

 

“U Posavini živim od rođenja ne računajući kratko ratno vrijeme  u kojem smo svi bili izbjeglice. Meni je osobno ovo najljepše mjesto za življenje. Jedino se ovdje osjećam svoj na svome. Sa svojom obitelji živim u Vojskovi, malom selu odžačke općine. Ništa mi ne nedostaje. Bio bih sretniji da je malo više ljudi u Posavini. Ono što me tješi je činjenica da i oni koji su otišli nisu zaboravili svoj zavičaj i svatko na svoj način doprinosi njegovoj afirmaciji. Nadam se da će doći do masovnijeg investiranja naše dijaspore u gospodarske projekte koji će biti kotač koji će pokrenuti razvoj svih segmenata društva.”

ZA GIP razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Ivo Jelušić je dugogodišnji društvneo-politički i kulturni djelatnik iz Bosanske Posavine. Svojim je neumornim radom doprinio da se građanima Bosanske Posavine bar donekle odškrinu vrata bogate kulturne baštine. Što je to što ga pokreće, što mu daje motiv kako bi se posvetio proučavanju Bosanske Posavine i kako vidi njezin aktulani trenutak rekao nam je u krađem razgovoru.

Zaljubljenik ste u povijest Bosanske Posavine. Ako zavirimo u početke te bogate baštine, što tamo sve možemo zateći?

-Povijest Bosanske Posavine je bogata, nedovoljno istražena, a mnoge povijesne činjenice su bile dugi niz godina nedostupne javnosti. Nedovoljno je afirmirana kroz školske nastavne planove i programe. Jedan od primjera je i postojanje prastare kostolačke kulture na ovim prostorima koja je stara više od 5000 godina.

ivo jelusicjpg

Naime, rezultati iskopavanja na lokalitetu Pivnica (Potočani) kod Odžaka objavljeni su u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH 1962. godine, ali ništa dalje se nije događalo na afirmaciji i predstavljanju tako važnog nalazišta.

Već duži niz godina bavite se istraživanjem kostolačke kulture. Možete li je pobliže predstaviti?

-Kostolačka kultura je eneolitička kultura čiji   je razvoj započeo oko 3250 godina prije Krista na području jugoistočne Europe (Šumadija, sjeverna Bosna, Slavonija, Srijem), a do kraja svoga postojanja bila je rasprostranjena na sjeveru do Slovačke, te na istoku do Erdelja i Oltenije u današnjoj Rumunjskoj. Ime je dobila po eponimnom lokalitetu Kostolac u Srbiji. Kostolačka kultura prethodi vučedolskoj na koju je izvršila važan utjecaj. Najvažniji lokaliteti u Posavini su: Pivnica (Potočani) kod Odžaka, Vis kod Dervente  i Donja Mahala kod Orašja. Prvi  navedeni lokalitet, Pivnica kod Odžaka, najznačajniji je jer tu nije došlo do miješanja s drugim kulturama. Osnovna karakteristika kostolačke kulture su izrađene posude od gline s tankom stjenkom u sivoj i smeđoj boji. Izrazita i prepoznatljiva karakteristika ove kulture bogato je i raznovrsno dekoriranje keramičkog posuđa u primjeni tehnike brazdastog urezivanja, žigosanja, ubadanja, udubljivanja i urezivanja uz znatnu uporabu bijele inkrustacije.

Hoćete li objasniti naziv svoje izložbe Novi život starog hrasta? Što znači pojam „abonos“?

- Da bih odgovorio na ova pitanja, moram krenuti od abonosa. Abonos je fosilizirano drvo hrasta lužnjaka koje je tisućama godina sazrijevalo u mulju rijeka tekućica bez prisustva zraka.  
Moja ideja je bila uraditi replike posuda kostolačke kulture s lokaliteta Pivnica kod Odžaka u abonosu čija je starost istovjetna sa starošću spomenutih posuda. Posude su izrađene prema crtežima rekonstrukcija koje su uradili stručnjaci Zemaljskog muzeja BiH. Svaka posuda rađena je posebno, korak po korak, iz više prstenova koji se lijepe jedan na drugi, tokare i bruse, a sve se obrađuje ručnim dlijetom. Zbog toga je dinamika izrade sporija, ali kvaliteta puno bolja. Ovu izložbu čini 35 unikatnih posuda ukrašenih šarama kakvim ih je ukrašavao naš predak prije više od 5000 godina. Na ovaj način sam želio udahnuti novi život starom hrastu vraćajući ga u budućnost.

Dugi niz godina obnašali ste dužnosti vezane za obrazovanje i kulturu Bosanske Posavine. Koliko Posavljaci poznaju svoju povijest i kulturu?

-Na ovo pitanje je teško dati generalni odgovor, ali je činjenica da je povijest Bosanske Posavine bogata. Ima još prostora za istraživanje i prezentiranje povijesnih činjenica. Važno je spomenuti da ovaj prostor ima dosta obrazovanih mladih ljudi kojima treba dati priliku da daju svoj doprinos u svim neistraženim povijesnim razdobljima. Kultura je, nažalost, zapostavljena i u drugim krajevima, pa tako i u Posavini.  Nedovoljno je prepoznata kao važan dio identiteta nekog naroda. Veoma mali broj je institucija kulture koje su kadrovski i materijalno osposobljene da odgovore na postavljene zadatke. Samim tim su pojedinci zakinuti za važan dio oblikovanja osobnosti i identiteta. Ovdje mislim na kulturu općenito.

Nije li sazrelo vrijeme da se pametne glave skupe na jednom mjestu i učine dodatne napore kako bi kostolačku i svaku drugu granu posavske kulture malo više afirmirali?

-Moram priznati da sam se nakon svoje prve izložbe replika prastarih zdjela kostolačke kulture pismenim putem obratio predstavnicima županijske vlasti tražeći snažniju potporu u realizaciji ovog velikog i značajnog projekta koji bi mogao biti turistički i gospodarski prepoznat. Ovaj bi projekt mogao biti poveznica s našom dijasporom. Šteta bi bilo da izostane potpora s više razine i padne prašina na ovu ideju i da ona ode u zaborav.  Iskreno se nadam da do toga neće doći.

Možete li vi osobno biti nositelj tih aktivnosti?

Prirodno bi bilo da nositelji ovih aktivnosti budu  izabrani dužnosnici sa svojim stručnim službama.  Spreman sam dati svoj nesebičan  doprinos i biti dijelom tima koji će sudjelovati u realizaciji projekata vezanih za ovu tematiku.

Živite  u Posavini. Nedostaje li vam nešto? Nije li vrijeme da se tom području ponovno udahne život? Nije nemoguće. Vi ste udahnuli život starom hrastu. Možemo li puhnuti jače i okupiti snage kako bi se Posavina u cjelini konačno digla iz pepela?

-U Posavini živim od rođenja ne računajući kratko ratno vrijeme  u kojem smo svi bili izbjeglice. Meni je osobno ovo najljepše mjesto za življenje. Jedino se ovdje osjećam svoj na svome. Sa svojom obitelji živim u Vojskovi, malom selu odžačke općine. Ništa mi ne nedostaje. Bio bih sretniji da je malo više ljudi u Posavini. Ono što me tješi je činjenica da i oni koji su otišli nisu zaboravili svoj zavičaj i svatko na svoj način doprinosi njegovoj afirmaciji. Nadam se da će doći do masovnijeg investiranja naše dijaspore u gospodarske projekte koji će biti kotač koji će pokrenuti razvoj svih segmenata društva.

Za Posavinu.org piše Anto PRANJKIĆ