Anto Pranjkić
Typography

Sva su hrvatska područja iseljevana. Neka više, neka manje, ali kad govorimo o Podgori možemo kazati da je danas Podgorana više u svijetu nego u svojoj Podgori. U naslovu ove knjige stoji “izgubljeni Podgorani”. Ja bih taj dio, nakon što je ova knjiga napisana, sobodno nazvao “nađenim Podgoranima”.

Dakle, gospođa Šunde je išla svijetom i tražila sve Podgorane i zapisivala, kazao je, prof. Marić te pripomenuo kako osobno nije mogao vjerovati da netko tko nije iskusio iseljeništvo može imati toliko priča o zanimljivim događajima iz iseljeništva.

Piše: Anto PRANJKIĆ

U prepunoj dvorani Hrvatske Matice iseljenika predstavljena je knjiga poznate hrvatske novinarke, publicistkinje i urednice uglednih TV i radio emisija Smiljane Šunde naslova “ Batili su ocean: U potrazi za izgubljenim Podgoranima”.
Pred dvoranom u kojoj će se promovirati knjiga dočekala nas je lijepo sročena Informacija, koja govori o knjizi.

promocija knjige pranjkic

Prve rečenice su govorile mnogo više od riječi: “Iseljeništvo je važna odrednica hrvatskoga naroda i tko god piše ili namjerava pisati o hrvatskoj povijesti, tu odrednicu ne bi smio zanemariti. Prema nekim podatcima, u iseljeništvu širom svijeta ima podjednako Hrvata koliko ih je u Republici Hrvatskoj. Pojedina su hrvatska područja raseljenija od drugih, a pojedina mjesta unutar tih područja prednjače po broju iseljenih u odnosu na broj onih koju su ostali u zavičaju.” I u istom nepotpisanom tekstu stoji kako je Podgora bila u 19. i 20 stoljeću mjesto s prosječno 1500 stanovnika te da je to jedno od najiseljenih hrvatskih mjesta. Najviše Podgorana živi u Novom Zelandu i oni su potomci prvih iseljenika i to u 3. i 4. naraštaju. I upravo je knjiga “Batili su ocean: u potrazi za izgubljenim Posdgoranima”, zapravo, pisana “Alfa i Omega” toga kraja.

Hrvatska je integralizirana iseljeničkim pričama

Među brojnim posjetiteljima na predstavljanju ovog malog remek djela, nalazili su se: izaslanica premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske gospođa Zdravka Bušić, savjetnica u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH Ivana Perkušić, počasni konzul Novog Zelanda Nikola Jeličić, novi ravnatelj Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” prof. dr. Željko Holjevac te mnogobrojni drugi uzvanici i gosti.

Na samom početku goste je, kako i priliči u pravoj domaćinskoj kući, pozdravio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić, koji je između ostalog, naglasio kako je knjiga gospođe Šunde priča o iseljenim Podgoranima i o hrvatskoj povijesti koju nije moguće prezentirati bez priče o iseljenima.
- Sva su hrvatska područja iseljevana. Neka više, neka manje, ali kad govorimo o Podgori možemo kazati da je danas Podgorana više u svijetu nego u svojoj Podgori. U naslovu ove knjige stoji “izgubljeni Podgorani”. Ja bih taj dio, nakon što je ova knjiga napisana, sobodno nazvao “nađenim Podgoranima”. Dakle, gospođa Šunde je išla svijetom i tražila sve Podgorane i zapisivala, kazao je, prof. Marić te pripomenuo kako osobno nije mogao vjerovati da netko tko nije iskusio iseljeništvo može imati toliko priča o zanimljivim događajima iz iseljeništva:

- Naime, u mojoj predodžbi to može samo netko tko ima vlastito iskustvo. Gospođa Šunde neposredno iseljeničko iskustvo nema, ali i njen je život obilježen onim što je sadržano u iseljeničkom životu, u iseljeničkoj priči. Ona mi je kazala nešto mi se posebno urezalo u sjećanje. Kazala je: “Kad smo se igrali u Podgori, igrali smo se iseljenika. Naše igre, nas koji smo živjeli u Podgori bile su iseljeničke priče!” jasno mi je da je iseljenički život postao integralni dio i života gospođe Šunde, Podgore, pa i cijele Hrvatske, koja je i sama u cijelosti integralizirana iseljeničkim pričama, duhom..., kazao je prof. Marić, upućujući riječi dobrodošlice autorici, predstavljačima i gostima.

Knjigu su predstavili recenzenti: dr. sc. Ivan Hrstić iz Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, i doc. dr. sc. Nikola Anušić, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te sama autorica.

Vjenčanja na daljinu

Govoreći o knjizi dr. sc. Ivan Hrstić je naglasio da se iz knjige vidi autoričina tuga zbog situacije u kojoj se Podgora našla, jer je to jedno od tri hrvatska područja s najviše iseljenih ljudi. Knjiga je podijeljena na tri dijela s osam poglavlja, i u njoj se govori o fenomenu iseljenika ( vjeri, politici, demografiji, razlozima odlaska, putu, organizaciji putovanja, položaju u novoj zemlji, svakodnevnim problemima. Poseban tadašnji fenomen, kojega je posebno apostrofirao dr. sc. Hrstić jeste “vjenčanje na daljinu”, a a nakon Prvog svjetskog rata i politička situacija koja je donijela mnogo tužnih sudbina, jer su mnogobrojni Hrvati završavali u logorima. Recenzent je kazao kako je novozelandska useljenička politika bila malo naklonjena europljanima pogotovo Slavenima. Protežirani su anglosaksonci. Stanje se, a prema riječima dr. sc. Hrstića, nije bilo popravilo niti između dva svjetska rata. Naši su ljudi optuživani da se ne mogu uklopiti u društvo.

- Čak su im negirali da su bijelci, pa je 1924. godine bilo ograničeno useljavanje svima iz Europe osim Talijanima. A povijest bilježi da je 1934. godine bilo zapaljeno više hrvatskih domova, kazao je dr. Hrstić.

Posebno je apostrofirao drugi dio knjige u kojem je autorica vrijedno zapisala svaku obitelj i vjerno prikazala sudbine svih 57 rodova ljudi iz Podgorice.

Za Posavinu.org piše Anto Pranjkić