21
Mon, Sep
13 New Articles

Anto Pranjkić
Typography

“Kad se završio taj nesretni rat brojni su ljudi poželjeli vratiti se u Hrvatsku. I vraćali su se, ali su nakon godinu dana ili čak i manje ponovno dolazili u Australiju. Kada ih pitamo zašto su se vratili oni kažu da jednostavno nisu mogli ostati. Ne mogu se uklopiti u sistem, u društvo. Nisam htio ulaziti u pravi meritum stvari. No, vidna su njihova razočarenja. Iz onoga što sam mogao saznati od povratka naše ljude udaljava velika papirologija.

A naši ljudi u Australiji su veliki potencijal za Hrvatsku. Zamislite samo da nam se iz svijeta vrati tisuću umirovljenika. Jedna mirovina u Australiji je oko 2000 dolara. Naši ljudi koji žive u Australiji su dobrostojeći. Imaju gotovo svi svoje kuće, a neki i po više. Prosječna cijena jedne kuće tamo je 700 tisuća dolara. Zamislite samo da se taj kapital slije u Hrvatsku”, kaže Miro Zirdum.

U Novu 2020. godinu najprije su ušli naši sunarodnjaci u Australiji. Pjevalo se u svim hrvatskim domovima. Hrvatske pjesme odjekivale su zemljom aboridžina, a hrvatska nacionalna jela mirisala su širom te daleke zemlje. I u novogodišnjoj noći misli prema domovini Hrvatskoj su bile dominantne. Sjećanja su navirala a uspomene kvasile oči.
Jedan od o njih koji je u Australiji, u svom Brisbane dočekao novu 2020. godinu je i Miro Zirdum. Rođen je kako reče na tromeđi derventskih sela Unke, Grka i Vinske, a u Australiju otišao davne 1977. godine. Prema njegovim riječima Hrvati su se u Australiji dobro snašli:

miro zidrum 900

- U postotku Hrvati su najviše zastupljeni u građevini, ali ne kao radnici. Više kao poduzetnici. Poslije 2000. godine u Australiji je jako krenula nova gradnja. Dnevnice su izuzetno velike a pogotovo je velika zarada za poduzetnike koji imaju veliki broj zaposlenih. Ima Hrvata iz Bosanske Posavine koji imaju i preko stotinu zaposlenih u svojim tvrtkama, govori gospodin Miro i kaže kako se Hrvati u Australiji najviše okupljaju u svojim hrvatskim domovima, gdje se organiziraju razni događaji: od folklornih, projekcija filmova, promocija itd... Ističe kako su nedavno u njegovom mjestu pogledali premijeru filma General.

- Zbog interesa smo morali iznajmiti dvoranu. Ovdje su vrlo organizirane i hrvatske katoličke zajednice. Meni je crkva jako blizu. U Solsbury svećenici su vrlo aktivni. Uvijek nešto organiziraju. I naše žene naprave kolače. Mi se sastajemo i živimo lijepo.

Kaže da je Hrvata iz Bosanske Posavine najviše u Melbournu:
- Imam osjećaj da je tamo došlo pola Posavine. Imam mnogo prijatelja. Zapravo, ja sam od naših došao među prvima, pa sam ljudima pomagao oko pronalaska stana, posla. Praktično sam bio i prevoditelj.

Miro kaže da su brojni ljudi iz Australije dolazili u Hrvatsku s čvrstom odlukom da se nastane u svojoj zemlji, ali i da su nailazili na prepreke pa se ponovno vraćali u Australiju:

- Kad se završio taj nesretni rat brojni su ljudi poželjeli vratiti se u Hrvatsku. I vraćali su se, ali su nakon godinu dana ili čak i manje ponovno dolazili u Australiju. Kada ih pitamo zašto su se vratili oni kažu da jednostavno nisu mogli ostati. Ne mogu se uklopiti u sistem, u društvo. Nisam htio ulaziti u pravi meritum stvari. No, vidna su njihova razočarenja. Iz onoga što sam mogao saznati od povratka naše ljude udaljava velika papirologija. A naši ljudi u Australiji su veliki potencijal za Hrvatsku. Zamislite samo da nam se iz svijeta vrati tisuću umirovljenika. Jedna mirovina u Australiji je oko 2000 dolara. Naši ljudi koji žive u Australiji su dobrostojeći. Imaju gotovo svi svoje kuće, a neki i po više. Prosječna cijena jedne kuće tamo je 700 tisuća dolara. Zamislite samo da se taj kapital slije u Hrvatsku, kaže Zirdum i ističe model za stare ljude koji bi bio primjenjiv i u Hrvatskoj i koji bi naše umirovljenike iz cijeloga svijeta mogao privlačiti u domovinu:

- Mislim da je za povratak naših ljudi, naših umirovljenika u Hrvatsku, a mnogi bi to željeli, najvažnije osigurati potrebne uvjete i dobre usluge. Ovdje se, na primjer, otvaraju centri za stare ljude. Tako ljudi imaju male kućice s jednom ili dvije spavaće sobe i sve drugo što je potrebno. U okviru tog centra je i velika kuhinja, centri za njegu, sportski tereni... Tako se otvaraju i starački domovi samo za Hrvate. Na primjer, u Canberi. Zar ne bi bilo bolje da se takvo nešto uradi našoj Hrvatskoj?, pita se hrvatski iseljenik Miro Zirdum iz Brisbanea.

Za Posavinu.org piše: Anto PRANJKIĆ