Anto Pranjkić
Typography

U posljednje vrijeme rasprave hrvatskog Sabora liče na kazališne predstave, u kojima se ne zna tko ima koju ulogu, a likovi igraju značajne role, koje odlučuju o životima hrvatskih građana. Najčešće se radi o dvjema suprotstavljenim stranama, našim i njihovim, a rijetki su oni koji su nezavisni i razmišljaju o svakom pitanju i glasuju prema svojoj savjesti.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Nezavisni zastupnik Ivica Mišić u hrvatski je Sabor stigao iz Vinkovaca. Rođenjem je iz bosanske Posavine. Bavi se poduzetništvom  i glasuje onako kako mu, kaže, nalaže njegova savjest. U posljednje vrijeme dobio je i nadimak “saborski glas razuma”. Na poziv našega portala odazvao se za kraći razgovor.

Poštovani gospodine Mišiću, nezavisni ste saborski zastupnik u pravom smislu riječi.    Kada raspravljate Vi i kritizirate ali i hvalite. No, prije svega čuvate ljudsko dostojanstvo onoga kolege ili kolegice kojima  se obraćate. U zadnje vrijeme Vas nazivaju i “saborskim glasom razuma”.

ivica misic 1024

- Hvala vam što ste to primijetili.  Kada čovjek provede život u radu, kada se ne bavi politikom, nego u nju uđe igrom slučaja, kao što sam ja, onda se tek tada primijete i silni populisti  koji su došli u ovaj Sabor da bi riješili svoju egzistenciju, financijsku ili neku drugu. Gledajući kompletnu hrvatsku politiku moram priznati da nisam baš nešto posebno sretan, ali ono što sam mislio svih ovih godina od Domovinskoga rata do danas,  vidio u Saboru ovih zadnjih godina. Sve je to istina što ste rekli, ali postavlja se konkretno pitanje: kako izmijeniti veliki broj političara? Mislim da je to jedan proces koji svi u državi vide. Ljudi moraju znati kome daju glas, što su ti ljudi kojima daju glas radili. Ljudi moraju vidjeti da li su ti ljudi napravili nešto dobro oko sebe i u narodu ili je to samo puki populizam i varanje birača. Vidite koliko se u  Saboru svađamo i koliko je to nepotrebno. Da biste došli do jednog cilja, koji nama treba, a to je sređeno društvo, mora proći vrijeme, jer je to proces. Rekao bih da ova Vlada ne može sve naše probleme riješiti u dvije godine i da to od nje ne treba niti očekivati. Jasno je da to ne može niti jedna vlada učiniti. Dobro se zna da niti odgoj u obitelji ponekad ne ide glatko  i da treba vremena, tako i u državi. Ništa se ne može učiniti na brzinu. Problem je što postoji određena skupina političara koja laže narodu, predstavljaju se kao heroji, kao oni bi nešto učinili da su na vlasti, a ovi koji su sada to ne mogu. To su floskule, jer u situaciji i stanju u kojem se nalazi naša država neki vrlo veliki koraci i rezultati su nemogući u kratkom vremenu i to ne treba niti očekivati, nego treba ljudima dozvoliti kontinuitet rada da iznađu najbolja rješenja.

Kada ovako govorite nameće se logično pitanje: što je presudno u saborskim raspravama: argumenti ili želja za dopadanje potencijalnim biračima?  Može li populističko ponašanje i dalje “piti vodu” kod birača?

- Kada bi se radilo o argumentima ja bih bio sretan čovjek.  Danas je u našem Saboru i uopće u politici na sceni jedan oporbeni populizam, kojim se narodu želi pokazati nekakav vođa, koji bi nešto kao htio promijeniti, a to je uistinu nemoguće.  Taj populizam vidimo u u Živom zidu, Mostu, Glasu pa i u  SDP u velikoj mjeri. To su danas isključivo populističke stranke.  SDP je izgubio vlast pa sada priča neke stvari za koje su sami krivi. I sami znate što je sve Milanović potpisivao nu svoje četiri godine “šefovanja”.  Ja osobno smatram da Vlada premijera Plenkovića ide u dobrom smjeru, ali naravno, da je sve to riješiti vrlo teško, jer sve se slilo u jednom kratkom periodu. Tu su veliki problemi oko Agrokora, Uljanika, Petrokemije,... Ogroman broj problema, a koji traže hitno rješavanje.

U Saboru ste ponekad komentirali negativne pojave, ali i isticati primjere dobroga rada. Je li moguće, gospodine Mišiću, da u radu jedne vlade baš ništa ne valja? Slušajući oporbu na sjednicama Sabora stječe se dojam kako ništa što se radi ne valja. Je li moguće, gospodine Mišiću, da sve što Vlada premijera Plenkvoića radi da to uistinu ništa ne valja, i da su uvijek upravu oni koji ga kritiziraju? Zdrav razum nalaže razmišljanje da  jedan čovjek, pojedinac ili skupina, pa i institucija u svom radu ima i dobrih i loših poteza. Ne može sve biti niti loše, a niti sve dobro.

- Vi ste to dobro primijetili. Sada govorim o SDP-u, čiji zastupnici govore kako ova Vlada ne radi ništa, a oni su na vlasti bili četiri godine, pa nisu napravili ništa.  Osobno smatram da je ova Vlada ušla u jedan veliki problem, koji po meni dobro rješava.  Kao poduzetnik vidim da ide u pravcu rješavanja problema. Ono što SDP-ovi zastupnici govore, ali i zastupnici drugih oporbenih političkih stranaka govore, nije istina. Smatram da bi bilo tko sutra bude u vlasti treba nastaviti na način kako radi Plenković i ekipa. Problem hrvatske države je kontinuitet vlasti. Svatko gleda i ide onako kako njemu odgovara. Vidite, mi smo prošle godine za jamstva države platili 2 milijarde i 800 milijuna. Dat ćemo još oko milijun i pol ili milijun kako bismo riješili problem brodova. Za mene je to veliko gospodarsko pitanje. Ono što nama treba danas jeste jaka pravna država. Sudstvo danas svi prozivaju.  Primjer, da smo zrakoplove htjeli davno smo mogli riješiti, a danas se toliki igrokazi prave od tog pitanja da je to stvarno neshvatljivo. Ti avioni nisu plaćeni. Nije ništa izgubljeno. I što je najvažnije nije Hrvatska bila u situaciji da o bilo čemu odlučuje, jer mi nismo prodavatelji. Dakle u biznisu se jasno zna tko je krivac: onaj koji je rekao da će ti prodati pa porekao. Oporba je u tome samo vidjela priliku da napadne Plenkovića i Krstičevića, a to je po meni bez potrebe, jer u biznisu dolazi do ovakvih situacija. Iz njih treba učiti, jer se zrakoplovi ne kupuju svaki dan ili svake godine. Htjeli smo uzeti nešto primjerenije i jeftinije. Posao nije uspio, ali nije smak svijeta. Ne živi se od danas do sutra.

U posljednje vrijeme ljudi Vas prepoznaju kao osobu kontinuiteta. Govorili ste pozitivno o Martini Dalić, Pavi Barišiću, sada ministru Krstičeviću...

- Kada ste spomenuli prof. dr. Pavu Barišića, moram reći da se na njegovu primjeru najbolje vidi taj naš populizam. Koliko su samo tog čovjeka razvlačili po medijima, lagali, pljuvali... Taj čovjek je doktorirao pravo i filozofiju u Augsburgu i svi s lijeva su se digli govoreći kako je upravo on napravio plagijat, a šute preispitati doktorate  iz Beograda ili Banja Luke. Barišić je napravio sve kao veliki znanstvenik. Čovjek doktorira u Njemačkoj i mi postavljamo pitanja, a cijeli svijet bruji o lažnim diplomama s istoka a nitko ništa ne govori. To Vam je najbolji pokazatelj o čemu se ovdje u našoj Hrvatskoj radi.
Martinu Dalić ja i dalje smatram sposobnom i vrlo hrabrom ženom. Ona je znala raditi svoj posao. Stojala je iza posla kojega je radila. Ja cijenim ljude koji znaju što mogu. To je samo znak da vrijede i znaju. Kod nas je, ipak, populizam određenih političkih krugova toliko veliki da ruši svakoga tko ima znanje i njeguje vrijednosti. Pavo Barišić je i dalje trebao ostati ministar. No, napadi su bili toliki da je i premijer Plenković  morao povući to pitanje. On je sklonio ta dva čovjeka, Dalićku i Barišića, ali osobno smatram da se to nije moralo dogoditi.

U Saboru predstavljate i svoju bosansku Posavinu. Vijest s Radio Marije Venecuele koja govori o štovanju fra Augustina Augustinovića u toj zemlji govori kako su naši ljudi cijenjeni svugdje gdje dođu, ali u našoj zemlji su nekako prekriveni velom tajne. Vi i fra Augustin ste iz iste Župe.

-  Djela fra Augustina Agustinovića sam čitao prije desetak godina. Pročitao sam i njegov životni put. Mi ne cijenimo dovoljno ljude koji stvaraju, koji su pošteni. Interes je često ispred svega.  Taj je čovjek sazreo od Sarajeva, Zagreba, Rima, istraživši put Isusa Krista u Svetoj Zemlji, ono do čega je došao dao je svima na raspolaganje. To su uistinu vrijedni znanstveni radovi. Potom je otišao u Venecuelu i tamo podizao škole, bolnice, crkve i tamo su ga ljudi prepoznali i podigli do najviših  visina u katoličkoj Crkvi. Takve ljude treba cijeniti. No, vidim da ova Vlada premijera Plenkovića i na tom putu nešto radi. O našim ljudima u iseljeništvu znam puno, jer sam i sam jedno vrijeme bio u Australiji, a i član sam saborskog Odbora za iseljeništvo. Mi smo donijeli neke zakone kojim ćemo ubrzati određene procese. Tražili smo od Vlade da nam na neka pitanja i odgovori u roku od 45 dana.  Teško je rješavati probleme useljavanja. Sve druge zemlje taj problem imaju bolje riješen. Možemo i pretpostaviti zašto je to tako? U bivšem sustavu vlast je smatrala sve Hrvate u iseljeništvu kao neprijatelje. Živjeli smo u komunizmu i tko mu se nije klanjao bio je neprijatelj.  A danas kad u ljeto dođete na granicu BiH i Hrvatske možete vidjeti koliko ljudi dolazi doma iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Australije( gdje mi i danas živi dio obitelji). Naši se ljudi vraćaju, prave kuće, vole BiH i Hrvatsku.  U BiH se ne trebamo dodvoravati niti Dodiku niti Izetbegoviću. Mi smo konstitutivan narod i moramo imati svoj stav i štititi svoja prava. Ono što mi je jako čudno jeste činjenica da do sada ni Europa a ni Amerika ne prestaju patiti narod. Vrijeme je da se jednom kaže: “dosta” i napravi red.
Kao što rekoh radim  kao saborski zastupnik i kroz Odbor za iseljene Hrvate i mislim da se na tom planu napravio jedan pomak, posebno se to osjeća kroz rad Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji mnogo pomaže u posljednje vrijeme i Hrvatima u bosanskoj Posavini, a što u ranijem periodu ipak nije bilo zabilježeno. Važno je da se ulaže i u te dijelove BiH, jer su ipak Hrvati u RS, bosanskoj Posavini i Središnjoj Bosni najoštećeniji. Sramotno je da se do sada nije napravilo više, ali ono što se trenutno radi daje nadu da će se stanje još više popraviti.

Isplati li se ostati u Hrvatskoj i BiH i živjeti prema istinskim vrijednostima koje smo ponijeli iz svojega obiteljskoga doma?

- Naravno da se isplati. Volim ovu državu. Volim BiH. Svaki pametan čovjek odgaja svoju djecu na način da rade i budu pošteni. Mi u BiH smo vlasnici zemlje i na svom možemo raditi i zaraditi, tako i u Republici Hrvatskoj.  Obišao sam gotovo cijeli svijet i kad vidim koliko nam je Hrvatska lijepa i bogata zemlja, onda uistinu ne vjerujem da ne možemo lijepo živjeti, Fali nam samo pravna država. Kada bismo ju stvorili, za pet godina bismo preskočili mnoge druge zemlje. Nama treba optimizam, ali i mediji moraju promijeniti retoriku. Stalna priča o odlascima ubija u pojam. Ne odlaze ljudi samo zbog loših plaća. Percepcija je naroda, gledajući nas političare koji sjedimo ovdje u Saboru, kako se svađamo bez argumenata i kako gubimo vrijeme.  Prema oporbi kod nas nema ništa dobro, a realno gledano nije baš tako. Takvo prikazivanje stanja ljude iritira. Narod treba birati ozbiljne ljude, koji mogu nešto i doprinijeti, a ne one koji će samo  pričati bajke.

Za Posavinu.org razgovarao: Anto PRANJKIĆ