24
Sun, Jan
3 New Articles

Atletika
Typography

oskar pistorijusAtletičar bez obje noge u polufinalu trke na 400 metara! Oskar Pistorijus se plasirao u polufinale Olimpijskih igara u atletskoj trci na 400 metara. To možda i ne bi bilo čudno da se ne radi o Južnoafrikancu koji je i prije prvog rođendana ostao bez obje noge.

Rođen je bez fibula. Bočnih potkoljeničnih kostiju. Obično služe da od koljena do skočnog zgloba drže mišiće lista. On ih, jednostavno, nije imao. Zato je njegovim roditeljima odmah bilo predočeno – ili će njihov mališan cijeli život provesti u kolicima, ili će morati da mu odsjeku noge ispod koljena, pa će “hodati” uz pomoć proteza.

Imao je samo 11 mjeseci kada je amputacija obavljena. Od kada je znao za sebe, noge nije imao. Ali jeste vjeru.

Nisu mu u lice govorili da je bogalj, ali je to osjećao u sažaljivim pogledima ljudi još kao dečkić. Pa opet, nije htio da se preda. Riješio je da se bavi sportom, koliko god to zvučalo nemoguće. Kao 11-godišnjak je u školi probao vaterpolo, tenis, čak i ragbi. Dok mu neko upravo na ragbiju nije povrijedio koljeno.

Trčanje je isprva bila njegova rehabilitacija, a zatim je u trčanje ugradio svu svoju vjeru. Počeo je da trči, kao rijetko ko. Svakog dana. Cijelog dana. Skoro cijelog dana.

Djelovao je ljudima kao da stalno bježi od nečeg.

“Bježeći”, kao 18-godišnjak stigao je u paraolimpijsku reprezentaciju Južne Afrike. Na Paraolimpijskim igrama u Atini, u kvalifikacijama na 200 metara – pao je. Usred trke. Ali je ustao, kao što je ustajao od kad zna za sebe zbog pada koji mu se desio u 11. mjesecu života, i nastavio trku. I prošao dalje. I stigao u finale. I uzeo zlato.

Oskar Pistorijus je četiri godine kasnije, na Paraolimpijskim igrama u Pekingu zlato osvojio na 100, 200 i 400 metara. Ove subote, 4. avgusta, postao je prvi atletičar koji je objedinio nastupe na Paraolimpijskim i Olimpijskim igrama. I ne samo to.

U kvalifikacijama na 400 metara, njegove proteze nosile su ga do cilja za 45,44 sekunde. Ili ga to bješe nosila vjera. Sasvim dovoljno za drugo mjesto u trci. A za trojicu je bilo mjesta u polufinalu. Čudo. Prošao je u polufinale…

Oskar Pistorijus je do njega trčao koliko ga srce nosi. Ne da bi pobjegao od nečega. Već da bi stigao negdje.

I stigao je. U olimpijsko polufinale. I u lekciju za sva vremena o tome da čuda, zapravo, leže u vjeri. I našem trudu da je sprovedemo u djela.

Pogledajte Video http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Yx8XS9RvIoU

doznajemo.com