Kakve je poruke iznjedrio teroristički napad militantnog islamiste Mevlida Jašarevića na zgradu američkog veleposlanstva u Sarajevu, pri čemu je ranjen jedan policajac i jedan zaštitar tog veleposlanstva?
Pogled na niz gradova u kojima je američko veleposlanstvo bilo meta napada pruža i formaciju da se Sarajevo našlo u društvu Kabula (Afganistan), Beograda (Srbija), Nairobia (Kenija), Dar es Salaama (Tanzanija) i Teherana (Iran). Obavimo kratku inventuru tih napada.
Sredinom rujna 2011. godine u Kabulu su naoružani talibani napali američko veleposlanstvo, te sjedište međunardnih NATO-ovih snaga u glavnom afganistanskom gradu. Bilanca tog krvavog pira bila je 15 poginulih Afganistanaca, civila i policajaca.
U neredima u Beogradu u veljači 2008. godine prosvjednici, nezadovoljni proglašenjem neovisnosti Kosova, napalili su američko veleposlanstvo pri čemu je smrtno stradala, preciznije rečeno, izgorjela jedna osoba.
U napadima 1998. godine , u režiji Al-Qaide, na američka veleposlanstva u Nairobiu i Dar es Salaamu, ubijene su 224. osobe.
Sljedbenici ajatolaha Homeinija su u vihoru islamske revolucije u Iranu 1979. godine upali u američko veleposlanstvo u Teheranu te ondje čak 444 dana u zatočeništvu kao taoce držali 62 dužnosnika tog veleposlanstva.
Nije daleko od istine ako se kaže da je pridruživanje Sarajeva onim gradovima u kojima se nasrće na veleposlanstvo Sjedinjenih Amričkih Država jedna od najnepovoljnijih poslijeratnih vijesti ne samo za Sarajevo nego i za Bosnu i Hercegovinu u cjelini.
Jašarevićevog pucanje iz strojnice na zgradu američkog veleposlanstva u Sarajevu moglo bi imati dubinske (nepovoljne) učinke na unutarnje nacionalno- vjerske odnose u Bosni i Hercegovini, ali i nametnuti zaoštreniji odnos međunarodne zajednice prema BiH. Zašto? Odgovor je sljedeći –Jašarević napao na američko velopslanstvo kao neporecivi vehabija .
Wikipedia taj pokret definira ovako:“U modernom vremenu vehabizam je najprošireniji u nemoderniziranim dijelovima Azije i u manjoj mjeri u Europi te ga mnogi okrivljuju za poticanje i ideološku osnovu današnjim terorističkim grupama u Afganistanu, Saudijskoj Arabiji i Iraku. Također se smatra da su pojedini pristaše vehabizma sa svojim vehabijskim ideološkim uvjerenjima podu prijeli terorističke napade u SAD-u i Europi“.
Ova definicija vehabizma sugerira nekoliko značenjskih slojeva. Ako je vehabizam „najprošireniji u nemoderniziranim dijelovima Azije“, onda to znači da toleriranje njegova širenja u BiH pridonosi unazađivanju a ne modernizaciji BiH. One koji u BiH na bilo koji način dopuštaju ukorijenjivanje vehabizma, ima se smatrati proizvođačima azijatizacije, a ne europeizacije Bosne i Hercegovine.
Oslikavanje vehabizma kao ideološke potpore „teroirističkim napadima u SAD-u i Europi“ govori kako udomljavati takvu ideologiju (vehabijsku) u Bosni i Hercegovini znači sudjelovati u kreiranju terorističkih prijetnji uperenih protiv Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Gleda li se na Europu i Sjedinjene Američke Države kao na nosive stupove zapadne (neki bi rekli kršćanske) civilizacije, onda pucanj vehabije Jašarevića na američko veleposlanstvo u Sarajevu poprima smjer pucanja u zapadnu civilizaciju. Takva promišljanja vode do neizbježnog zaključka kako je američko veleposlans tvo u Sarajevu bilo je samo fizička meta vehabijskih hitaca, ali, govoreći metaforički, kulturološkocivilizacijska meta bio je - Zapad.
Atentat vehabije Jašarevića na američko veleposlanstvo u Sarajevu Gospodnje 2011. probuđuje sjećanja na Sarajevski atentat Gavrila Principa Gospodnje 1914. godine na tadašnjeg austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Sarajevskim atentatima napadute mete, američko veleposlanstvo i austrougratski prijestolonasljednik, simboli su Zapada-svaki u svoje vrijeme. Gavrilo Princip je bio pripadnik tajne organizacije „Crna ruka“ u Beogradu odakle ga je 1914. tadašnji šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i gazda „Crne ruke“ Dragutin Čabrinović poslao u Sarajevo poklonivši mu pištolj sa zadaćom da ubije Franju Ferdinanda. Mevlida Jašarevića je vehabijska ideologija usmjerila iz Novog Pazara (Sandžak) u Sarajevo, snabdjela ga strojnicom iz koje je terorističkim hicima napao američko velesposlanstvo.
Atentatore Gavrila Principa i Mevlida Jašarevića povezuje još nekoliko sličnosti. Jašarević je kao izvođač radova Sarajevskog atentata 2011. imao 23 godine, a Princip je u Sarajevskom atentatu 1914. bio dvadesetogodišnjak. Mladalačka neobuzdanost i ideološki fanatizam (fundamentalizam) međusobno se magnetski privlače.
Sarajevski atentat Gavrila Principa dogodio se početkom 20 stoljeća i dao povoda Prvom svjetskom ratu iz kojeg se izrodio i Drugi svjetski rat. Sarajevski atentat Jašarevića dogodio se također početkom stoljeća, ali – 21-og. Sarajevski atentati uzburkavaju čovječanstvo. Neka Sarajevski atentat Mevlida Jašarevića dadne povoda za planetarnu mobilizaciju kojom bi se u 21. stoljeću spriječila repriza 20. stoljeća.
Pejo Gašparević