Hercegovački i hrvatski godišnji zbornik „Kršni zavičaj“ doživio je je pedeseti broj. Pola stoljeća hrvatskog hercegovačkog zbornika za crkvena, kulturna i društvena zbivanja obilježen je svečanim pedesetim brojem. U nakladi Franjevačkog samostana Humac objavljen je „Kršni zavičaj“ sa osvrtom na proteklih pet desetljeća.
Ovaj zbornik izrastao je iz dvaju godišnjih izvještaja Župnog ureda Drinovci u Hercegovini za 1968. i 1969. godinu. Pod sadašnjim imenom pojavio se u tisku 26.prosinca 1970. godine. U BiH je registriran u srpnju 1971. Danas ga čitaju od Hrvatske do Australije, Amerike i europskih država. Postao je kronika ne samo Hercegovine, već je bilježio i značajne događaje iz povijesti i kulture iz svih hrvatskih krajeva. Prošao je „olovno“ doba, pa ratno i danas u suvremenim uvjetima nastoji hrvatskom puku biti ne samo kroničar već i riječ vodilja.
Prije pedeset godina o. Žarko Ilić župnik u Drinovcima zapalio je plamen „Kršnog zavičaja“. 
Promjenilo se nekoliko urednika, da bi opet, hercegovački franjevac, vitalni fra Žarko opet preuzeo uredničko kormilo „Kršnog zavičaja“. U svom svečarskom uvodniku kazuje kako u ono doba, nitko i nije smio pomisliti da će drinovački godišnjak doživjeti pola stoljeća. Za sve to, kazuje fra Žarko, moramo Bogu zahvaljivati. I to svi. I pokretači i čitači, urednici i suradnici i tiskari i povjerenici i dobrotvori, čijom je zaslugom zbornik opstao.
Na 350 stranica pedeseti broj „Kršnog zavičaja“, uz redovne priloge donosi i zabilješke čitatelja koji su godinama čitali svoj zbornik. Među njima je dosta uglednih ljudi iz BiH i Hrvatske, te onih raseljenih diljem svijeta. Od običnih seljaka do sveučilišnih profesora, znanstvenika, biskupa i svećenika. Svi oni se slažu kako je „Kršni zavičaj“ bio i ostao svijetlo u tami beznađa. Na naslovnici svečarskog broja je sveta misa na Svetog Antu kraj Franjevačkog samostana Humac. Iznad je skromni natpis, pola stoljeća ...
Za Posavinu.org piše i fotografira Boris ĆAVAR