Već sam 30 godina dolazio u Herceg Bosnu kad su neke nedaće. Počeo je rat 08.04.1992. i mene vrag natjera u rat. Hodao sam i Hercegovinom i Posavinom kada su padale granate na mene i na mom Širokom Brijegu Mostaru Livnu, u Orašju i Domaljevcu. Vodili me prijatelji hrvatski bojovnici i novinari kojih više nema među živima ili su invalidi. Evo ja sam živ i još uvijek pomalo zdrav, hoću reći još mogu hodati i snimati ali godine hvataju i još se ne dam.
Pa meni dali dopust a ja kamo ću nego stazama svojim ratnim nakon tri desetljeća hoću obići sva mjesta kuda sam hodio. Pa izračunam treba mi dva mjeseca dopusta da sve obiđem. Ali nema više mnogo toga što je nekada bilo. Nema ni kafića SKELA kod Orašja, sad ima novi most.
Pa me pitaju hrvatski carinici što imate za prijaviti... ja im odgovaram bilježnicu i fotoaparat... a oni meni pretresu cijeli auto. Nisu shvatili da sjećanja na ratne dane nitko ne može ocariniti. Pa se sjetim nekih sarajevskih političara a i hrvatskih koji su govorili da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Ta se upitam kakav sam ja to agresor na svoj zavičaj, kada sam ga 1992. došao braniti.
Možda sam izvršio agresiju na sad pokojnu baku Cvitu pokoj joj duši imala je samo 106. godina kad je umrla a od nje sam naučio više već od svih knjiga i svih škola.
I ja baš tada došao spavati kod bake Cvite a ona mi reče... neka si sinko došao hvala Bogu čuvaj se... i prekriži se.
Onda sam vidio kako su mnogi hrvatski bojovnici s krunicom u rukama iz Hrvatske došli braniti zavičaj pa su i bojovnici HVO Herceg Bosne nosili krunice na vojničkoj odori. A baka Cvita udovica hrvatskog bojovnika iz 1945. molila je krunicu za sve nas... i preživjeli smo.
Evo nas danas... potres u okolici Stoca i 30. obljetnica obrane Livna. Da tu obranu je vodio legendarni general Ante Gotovina. DA ju nije dobro vodio četnici bi stigli do Splita i svi bi bili kvit.
Baš danas dolaze hrvatski velikodostojnici na 30.obljetnicu obrane Livna i obrane juga Hrvatske. A potres udario brate i na Srbe, Muslimane i Hrvate. Nedaća ne bira nacionalnosti. Tako je to u BiH.
Stalno su BiH udarali neki potresi u ratu poraću politici gospodarstvu nekad i danas. Preživjet ćemo sve prirodne i političke potrese.
Evo za mjesec dana Posavina će slaviti Dane sjećanja branitelja Odžaka,Garevca i Burića Štale. To su oni bojovnici koji se 1945. nikad nisu predali. Takvi su bili i hercegovački križari ili škripari. Nikad se nisu predali. Mnogi se Hrvati i danas još ne predaju već žive i bore se sa svakodnevicom i zove u BiH.
A ja, da ja ću malo obići svoje staze od prije tri desetljeća. Usput ću obići i preživjele prijatelje diljem BIH.
Usput ovaj put u zavičaj ne idem kad su nesreće poput rata nemira i potresa. Ženi mi se rođak u Hercegovini. Rođen je u obitelji sa šestero djece i svi su završili fakultete. On je informatičar i neće nigdje bježati vani. Ostat će u svom zavičaju sa svojom suprugom i budućom djecom. IVA i BOŽE ĆAVAR sretno vam mladenci. Toliko o budućnosti u BIH.
A ja stari veteran kojeg još zdravlje služi... hvala Bogu, ne moram živjeti 106. godina kao baka Cvita jer sam polovicu evo već doživio...
Ja starina mladencima mogu poželjet sreću i nazdraviti čašom, a možda i sa dvije čaše hercegovačkog vina. SRITNO VAM BILO SVIMA...
Za Posavinu.org piše Boris ĆAVAR