Pred nekoliko dana, na blagdan Svetog Franje, otvorena je izložba slika duhovito nazvana od Oca gvardijana fra Vjenceslava Janjića (rođen u bosanskoposavskim Grebnicama) Sve pet – otvorivši tako jubilejsku godinu Pet stoljeća trgovišta Cernik i pet franjevačkih stoljeća u Cerniku – koja će za godinu dana završiti na isti blagdan. Tako se je prpošno nekoliko velikih umjetničkih donacija Samostanu ujedinilo u donja dva hodnika otvarajući veliki Jubilej i istovremeno dajući kako Samostanu - tako „trgovištu Cernik“ središnje kulturalno-vjersko mjesto u Hrvatskoj.
Izložba Sve pet otvorena nakon Svete mise (u kojoj je zagrebački glumac Vinko Kraljević pomogao upečatljivo dočaravajući tekstove hrvatskih književnika o Svetom Franji), u hodniku s Raspetim stradalim tijekom rata od pada granate (kao i sam gvardijan Janjić), s velikim platnima grofa-slikara čiji dvorac sada napušten stoji preko puta crkve – nastavlja se sljedećim velikim hodnikom od ulaznih vrata pastelom Franjo i vuk Maje Dolenčić-Malešević, kojemu potom slijede grafički ciklusi Svjetla noći i sjene dana, monotipija i serigrafija, portreta i crteža na temu Ane Frank njezinog supruga Duška, što se kondenziraju oko teme kalvarije hrvatskog umjetnika a praćeni snažnim kolorističkim apstrakcijama kćerke Tanje, koji su gvardijana Janjića još na zagrebačkoj izložbi podsjetili na radost uskrsnuća – ciljajući tako na dramu koja se zapaža i u djelima Kulmera – a što sve na kraju hodnika završava nizom djela eminentnih hrvatskih grafičara iz kolekcije Duškove. Sa strane hodnika okrenute atriju s Gospom na stupu, izloženo je više djela domaćeg slikara Josipa Pintarića Puce, ostvarujući tako genijalnu brojku Pet.
Sve je to puno smisla i prilično fascinantno, tim više što sam ja sin dvoje slikara, Duška i Maje, i brat trećeg, slikarice Tanje, pa od tih Pet (kao Pet rana Franjinih) sam dobio veliku čast zastupati njih Troje, a i moj tata Duško je prijateljevao s Ferdom Kulmerom u majstorskoj radionici Krste Hegedušića, početkom šezdesetih. Jedno prekrasno druženje, cernička zajednica koja je zahvatila Pet stoljeća povijesti s mirisom franjevačkog duha i svetosti, ali i koja je nizom donacija ostvarila zajedništvo svojih umjetnika u središnjem misteriju.
To nam je reklo i Nebo samo kada sam u rujnu prije Uzvišenja Svetog Križa došao autom po tko zna koji puta u Cernik noseći djela za postav ove izložbe. Bio sam iznenađen da je tog dana blagdan Rana Svetog Franje koji potpuno tumači nutarnjost izložbe – kao što smo se prvi puta na Cerničkoj Kalvariji sastali prošle godine na jesenjeg Linarta a Monografiju Zaklade obitelji Malešević prezentirali na proljetnog Linarta. Bog je stalno davao do znanja da nas želi ovdje, baš ovdje, i mi smo sa zanosom prihvatili prekrasni Samostan i Cernik kao „svoj drugi dom“. Donatorstvo Zaklade umjetničke obitelji mi je stoga bilo lagano i radosno u rudniku punom dragulja.
Poslije otvaranja izložbe na kojem je poslije Gvardijana govorio dvadeset minuta i načelnik općine, gospodin Vitomir Žakić, potom Karlo Kulundžić, postavljač izložbe kao pomoć Ivanu Jelančiću, odlični i točni postavljači, sami umjetnici (slikar i kipar) i poznavatelji mnogih umjetnika, – u auli Biblijskog muzeja je predstavljeno novo izdanje nove biblioteke ZOM-DAK Cernik, Likovne kritike i članci iz Zrenjaninskih novina '63. i Večernjih novosti '71. Duška Maleševića, dakle iz razdoblja kada je kao dvadeset i osmogodišnjak, služeći vojsku u Zrenjaninu, posjećivao izložbe u Narodnom pozorištu i Narodnom muzeju objavljujući kritike i članke, sudjelovao u Ečanskoj likovnoj koloniji koju je utemeljio Tivadar Vanjek, a što je nastavio u Zagrebu, u Večernjim novostima politički vrlo opasne '71. – dok '73. nije s grupom umjetnika i grafičara pokrenuo časopis LL, o čemu na cerničkoj izložbi nalazimo dojmljive materijale.
Predstavio sam tu knjigu mojeg oca uz fascinantno čitanje Vinka Kraljevića, donoseći u stilu slobodnog sjećanja svjedočenja o odnosu Duška s Kulmerom i drugim umjetnicima u živoj slici onog vremena, a čime dominiraju rečenice poput: Ljubav je osnova svake umjetnosti – i: estetika nije ništa drugo do moral ljubavi – a koja predstavlja karakterističnog Duška već na samom početku i vode izravno do njegovog kraja, kada će poistovjećen s Isusom na Križu izreći: Umjetnost je svjetlo od Svjetla. Dakle do pojave njegovih djela u Cerničkom Jubileju.
Svjedočio sam o doživljajima s ocem ne samo tijekom života, nego i nakon smrti, kada sam pronašao u njegovoj lisnici sliku supruge Maje u kojoj je njegova slika na štafelaju, dakle slika u slici, ili Duškova slika u Majinoj slici. Kao primjer onostranog duhovnog ujedinjenja u Bogu, slika u slici, kao povezanost umjetničke obitelji i model općeg jedinstva.
I ovog puta je ovu dojmljivost toliko pomogla pjevanje franjevačkog brata Miroslava Petraca, koji nam je prenio franjevački duh, u vremenu toliko udaljenom od prve transverberacije (stigmatizacije) u povijesti (a to je bila u Verni ona Franjina)....
Piše: Bogdan MALEŠEVIĆ
Za web garevac.info priredio Boris ĆAVAR
Fotografije su sa izložbe u Cerniku