U Zagrebu je 8. studenog 2018. u osamdest i prvoj godini života umro dr.sci Vlatko (Stjepana) Rukavina. Umirovljeni znanstvenik, biotehnolog i aktivni spisatelj iz Zemuna. Ostavio je duboki trag ne samo u Zemunu i Srijemu, već i u Hrvatskoj.
Cjeli život je radio i pisao o svom Zemunu. Iako sa doktorskom titulom, nikad nije skrivao svoju katoličku vjeru i svoje podrijetlo. Prije svega je bio prirodan, široke srijemske duše, skroman i spreman svakome pomoći.
Dr.sci. Vlatko Rukavina rođen je 1937. godine u Bečkereku, negdašnjem Zrenjaninu u Vojvodini. Od malena je živio i stvarao u Zemunu. Njegov radni i znanstveni vijek odvijao se u zemunskoj „Galenici“ gdje je bio vodeći prehrambeni tehnolog.
Uz rad je stigao do doktorske titule, objavio desetine znanstvenih radova iz biotehnologije, nekoliko knjiga. Devedesetih godina kao prognanik dolazi u Zagreb, sa suprugom i dva sina. Iako u mirovini, aktivno radi u Zajednici Srijemaca.
Utemeljuje Klub Zemunaca i piše četiri knjige. Kasnije je u svom Zemunu obnovio Hrvatsku čitaonicu, stoljeće staru ustanovu.
Posebno se istakao knjigama „Hrvatski stvaraoci u Zemunu“ 1999. te dvije godine kasnije „Hrvatski i podunavski biseri“. U prvoj opisuje Hrvate koji su ostavili trag u Zemunu, a u drugoj Zemun i srijemske gradove, hrvatske bisere.
Kako kazuje Vlatkov sin Zvonko Rukavina, posljednja želja njegovog oca je bila da ga sahrane na katoličkom groblju u Zemunu. Sinovi su mu želju ispunili, Vlatko Rukavina počiva u svom voljenom Zemunu.
Boris ĆAVAR
(Fotografija Vlatka Rukavine sa skupa Srijemaca)