KRAKOW – Ovih dana je obljetnica smrti kraljice Katarine Kosače Kotromanić, posljednje bosanske kraljice. Malo je poznato da je plemićka obitelj Kotromanić u trinaestom i četrnaestom stoljeću imala još poznatih vladara. Bosanski plemići, iz obitelji Kotromanić, do turskih osvajanja, bili su cijenjeni u ondašnjoj Europi.
Plemkinje su bile poznate po ljepoti. Također posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača. Iz ove obitelji potječe i jedna svetica, poljska kraljica Jadwiga Anžuvinska (Kotromanić). Simbol je europske kulturne uljudbe, katoličke vjere, domoljublja, a bila je zaštitnica znanosti i kulture. Onda je razvijala europsko zajedništvo.
Jadwiga Anžuvinska ( 1373. do 1399. ) najmlađa je kćerka Ludowika Prvog Anžuvinskog i Elizabete Kotromanić, kćerke bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Jadwiga je odrasla na kraljevskom dvoru u Višegradu, te se školovala na bečkom dvoru. Kada je 1382. Ludowik umro, prestolje je trebala nasljediti Jadwigina sestra Marija.
No, poljsko plemstvo nije željelo da se nastavi personalna unija sa Ugarskom, te su za svoju kraljicu odabrali Jadwigu. Jadwiga je krunisana kao kralj Poljske (ne kraljica, supruga kralja). 16. studenog 1384. Godinu dana kasnije udaje se za kneza Litvanije Vladislava Jagelovića.
Kao kraljica Poljske Jadwiga je bila angažirana u političkom, kulturnom i diplomatskom životu. Bila je dobro obrazovana i naučila nekoliko jezika. Prevela je mnoge knjige sa latinskog na poljski. Utemeljila je dosta bolnica i biskupiju u Vilniusu. Prodavala je vlastiti nakit i donacijama pomogla Univerzitet u Krakowu, koji je nazvan Jagelonski. Jadwiga je 22.lipnja 1399. rodila djevojčicu, ali suza mjesec dana obadvije umrle, zbog kompikacija nakon porođaja. Nasljedio ju je suprug Jagelović, te utemeljio dinastiju Jagelovića.
Nakon smrti Jadwiga je smatrana sveticom, oko čega su stvorene legende. Službeno je proglašena sveticom 8. kolovoza 1986. a proglasio ju je pokojni papa Ivan Pavao Drugi, inače Poljak. Počiva u crkvi, među poljskim kraljevima u dvorcu Wawel u Krakowu.
Tekst i presnimka: Boris ĆAVAR