Pjesnički susret – Riječ na granici 2025

Vrućinu poslijepodneva ublažavala je potočanska Vila – voda s obližnjih izvora, dar prirode – koju je za ovaj susret osigurala Vila voda. Na desnoj obali Save, pored skele, prostor je uredila ekipa sa splava kako bi oko stotinu posjetitelja moglo uživati u ovom književnom događaju.

Ljetno sunce probijalo se kroz krošnje drveća, Sava je tiho tekla prema istoku, a okupljeni su slušali – Riječ. Jer, Sunce je život. Voda je život. I Riječ je život. Znamo da lijepa riječ otvara sva vrata, dok ih rđava zatvara. Upravo zato su se ljubitelji poezije okupili u ozračju međusobnog uvažavanja i razumijevanja, kako bi pokazali da svijet može biti ljepši i bolji.

Prvi susret „Riječ na granici“ održan je na istom mjestu godinu dana ranije. Ideja projekta jasna je – promovirati mir i zajedništvo te riječ pretvoriti u most koji povezuje ljude i briše granice. Simboliku dodatno naglašava lokacija: na suprotnoj obali Save započinje Europska unija, koja promiče iste vrijednosti – jedinstvo, otvorenost i svijet bez granica.

Idejni začetnici susreta su svilajski pjesnici Ružica Miličević i Franjo Matanović, a njihovoj se viziji pridružio niz književnika iz šire regije. Već je prvi susret ostavio značajan odjek i privukao pažnju znanstvene zajednice. Među zainteresiranima bila je i Mirna Šolić sa Sveučilišta u Glasgowu, koja u svojim istraživanjima proučava simboliku rijeka u književnosti, filmu i umjetnosti, te njihovu povezanost s osobnim i kolektivnim sjećanjima. Poseban gost ovogodišnjeg susreta bio je Tvrtko Klarić, prevoditelj i nakladnik iz Zagreba, poznat po predanom radu na proučavanju, prevođenju i promociji talijanskih autora 20. stoljeća.

Program je vodila Andrea Zelić, koja je na početku pozdravila prisutne i predstavila ideju susreta, a zatim riječ predala načelniku općine Odžak Anesu Osmanoviću, koji je izrazio podršku događaju. Nakon njega, glavna inicijatorica Ružica Miličević dodatno je pojasnila koncept projekta „Riječ na granici“.

Pjesničke susrete otvorio je modrički književnik Nurija Delić, autor Romana o Musi. Predstavio je život i djelo najpoznatijeg odžačkog pjesnika – Muse Ćazima Ćatića – te izrecitirao njegovu pjesmu Ester.

Nakon pozdrava posebnim gostima, uslijedio je prvi krug čitanja. Započela ga je Ivančica Đerić, spisateljica rođena u Sisku, odrasla u Prijedoru, a danas s adresom u Torontu. Iz Slavonskog Broda svojim se stihovima predstavila Svjetlana Vinjarski. Potom su nastupili književnici Franjo Matanović, Jelena Svrzlić, Kemal Ljevaković, Anđelka Miličević, Ivo Kobaš, Slavko Mićić, a prvi krug zatvorila je Ružica Miličević.

Treći dio programa bio je posvećen stihovima pokojnih lokalnih pjesnika, onih koji su se prijavili, ali nisu mogli osobno sudjelovati, te autorima koji su željeli dodatno predstaviti svoj rad. Drugi krug čitanja otvorila je Jelena Svrzlić recitiranjem stihova Ilije Kovačevića – Iće, pjesnika koji je opjevao bogatstvo Bosanske Posavine, njezine pejzaže i marljive ljude, a koji nas je iznenada napustio 4. kolovoza 2025. Potom su nastupili Stjepan Đurčević – Stipa i Slavica Ninković Gašparović.

Stihove pjesnika koji su poslali radove, ali nisu bili prisutni, recitirali su Jelena Svrzlić, Franjo Matanović, Fadila Sejdić Mujkić i Svjetlana Vinjarski, a ti književnici su: Gordana Kopačević, Marina Kuzmić Laszlo, Gabrijel Barišić, Stipo Barišić, Selma Huskić Lopetrone, Ivanka Jularić Ćulap, Jozo Grgić i Miljenka Koštro.

Poseban ton završnici susreta dao je Nedžad Brkić, koji je izrecitirao stihove pokojnog odžačkog pjesnika Nadira Porobića, te stihove Seada Porobića i Mensura Ćatića. Završna riječ pripala je upravo Ćatiću, čija je pjesma Trideset sedam sekundi zatvorila ovogodišnje druženje. Tako je susret otvoren stihovima jednog Ćatića, a zatvoren stihovima drugog Ćatića.

Planirani gosti Vlado Domazet i Pejo Pejić nažalost nisu mogli prisustvovati.

Bogat program potrajao je do noći, a večernji ambijent samo je pojačao čar susreta. Nakon više od dva sata poezije, druženje se nastavilo uz zakusku i koncert rock grupe Fair Play Band. Anto Vucić i Andrea Anđić Jolene sa svojim gitaristom neumorno su svirali i pjevali do posljednjeg gosta. Razglas je osigurao Anto Tipura Feratt, jedan od prvih koji je stigao na Savu i posljednjih koji je otišao.

Drugi pjesnički susret na Savi bio je ispunjen lijepim riječima, snažnim stihovima i glazbom koja se skladno stapala s ambijentom i publikom. Riječi i note, nošene rijekom, nastavile su svoj put nizvodno – šireći ljepotu sve do ušća.

Ova tradicija nastavit će se i u godinama koje dolaze, promičući iste ideje s kojima je začet – u nadi da će mu se pridružiti i drugi književnici koji dijele iste snove i aspiracije.