TRAMOŠNICA-Tramošnica je tipična povratnička sredina u Posavini koja dijeli sudbinu ostaloih povratničkih zona u Posavini gdje populaciju čine u pravilu osobe treće životne dobi.
Ne razmišljaju previše o poslu već o ustanovama u kojima će imati dostojnu zdravstvenu njegu i gdje će ugodno provoditi umirovljeničke dane. Prije posljednjeg rata to je posavsko područje bilo među bogatijim sa visokim standardom života oko 3.000 stanovnika. Dvadeset godina nakon rata ratne rane još nisu zacijelile, a vratilo se tek oko 10% bivših žitelja.
Humano starenje
-Župa Svetog Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici tijekom protekloga rata doživjela je progonstvo jer svi su žitelji protjerani. Oko 2000.g. krenuo je povratak i to uglavnom su to župljani starije dobi. Računao sam prosjek godina povratnima i on se kreće preko 60.g. Uglavnom su to samci ili najviše dvoje.
Ukupno su 42 obitelji sa po jednim povratnikom a 45 povratničke obitelji sa po dva člana. Vratio se u cijelosti vrlo mali broj ljudi, i to ne samo u ovu župu već smatram i u sve krajeve odakle su ljudi bili protjerani, kaže župnik fra Jozo Puškarić.
Župnik fra Jozo je u župu došao prije šest godina i od tada se, kaže, smanjio broj osoba za preko 40 osoba a obitelji oko 30.- Ne radi se samo o umiranju već, ukoliko ostane jedna osoba u obitelji kako se ne može sama o sebi brinuti seli ili svojoj djeci ili u starački dom. Želja za humanim starenjem u svojem rodnom kraju, ne može se mnogim povratnicima ispuniti pa se tako traže mnoga alternativna rješenja, smatra župnik i predlaže da se patronažom i obilaskom starih i nemoćnih može taj proces zaustaviti.
Očekuju pomoć općine
Fra Jozo kao potvrđeni humanista nije ostao samo na riječima već je pokrenuo inicijativu u općini Pelagićevo (RS) gdje pripada župa ali sve teče sporo pa se pribojava da će sve ipak ostati samo na njegovo ideji. Nevladin je sektor puno aktivniji pa će Udruženje Don iz Prijedora pokušati pronaći suradnju sa općinom i realizirati takav projekt kakav su već imali u Domaljevcu.
Povratnici su jednoglasni, najljepše nam je, kažu, u rodnom kraju, ovdje se osjećamo slobodno, nesputano i samo bi tu željeli provesti posljednje ovozemaljske dane. Odemo mi i djeci al ipak nam je ovdje najljepše. Bilo bi dobro da nam se u tome pomogne kaže Luca Jurkić.
Nažalost u slučaju Jele Gagulić potvrđuje se koliko je neophodna svakodnevna pomoć jer joj je muž ipak trebao bolničku pomoć.- Ne znam kako će sve ovo ići kada se vrati, najvjerojatnije ću platiti osobu koja će mu pomagati kada ja ne mogu, kaže Jela.
U svim povratničkim sredinama taj problem postaje sve izražajniji a za rješenje nedostaje puno karika. -Ne radi se samo o potrebi otvaranja onih klasičnih staračkih domova nego je možda potrebnija patronaže, obilazak stanovnika, pomoći bolesnicama, ponekada samo obilazak i razgovor, zaključuje fra Jozo.
Za Posavinu.org piše i fotografira Nada Koturić