“Dan je jedva počeo i ... već je šest sati navečer. Tjedan je tek započeo, ponedjeljak je, a onda za čas je petak.
... i mjesec je već prošao.
... i godina je gotovo prošla.
... i prošlo je 40, 50 ili 60 godina našeg života.
... i sa zakašnjenjem shvatimo da smo izgubili roditelje, prijatelje...
I shvaćamo da je već kasno da bi se vratili. Dakle ... pokušajmo iskoristiti što više vremena koje nam je preostalo. Ne ustručavajmo se potražiti aktivnosti koje nam se sviđaju. Dodajmo boje u sivilo života. Nasmiješimo se sitnicama u životu koje su balzam za naša srca.
I usprkos svemu, uživajmo u miru vremena koje nam je preostalo. Pokušajmo ukloniti "kasnije" ...
Učinit ću to kasnije ...
Reći ću to kasnije ...
Razmislit ću o tome kasnije ...
Sve ostavljamo za kasnije, kao da će "kasnije" biti naše.
A ne razumijemo da:
kasnije - kava će postati hladna ...
kasnije – promijeniti će se prioriteti ...
kasnije - godina će završiti ...
kasnije – zdravlje više neće biti dobro ...
kasnije – djeca će odrasti ...
kasnije – roditelji će ostariti ...
kasnije - obećanja će biti zaboravljena ...
kasnije - dan će postati noć ...
kasnije – život će završiti ...
Kasnije je često prekasno ...
Dakle ... ne ostavljajmo ništa za kasnije, jer čekajući kasnije, možemo izgubiti:
najbolje trenutke …
najbolja iskustva …
najbolje prijatelje …
najbolju obitelj ...
Danas je pravi dan ... Sada je najbolji trenutak… Ne propustimo ga…”
Boucar Diouf
Preneseno s fejsbuka pater Stjepana Ivana Horvat, misionara Krvi Kristove