Dijete je pitalo Boga: „Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali kako ću živjeti tamo ovako malen i bespomoćan? Bog mu odgovori: "Ne brini se dijete moje, bit ćeš u sigurnim rukama, dvoje ljudi te već čeka dolje."
Dijete je nastavilo: "Ali ovdje na nebu ne moram raditi ništa drugo nego pjevati i smiješiti se da bih bilo sretno, a na Zemlji?"
Bog odgovori: „Oni će pjevati s tobom i smiješiti ti se. I osjetit ćeš njihovu ljubav i bit ćete vrlo sretni."
Dijete je ponovno pitalo: „Kako mogu razumjeti kad mi ljudi govore ako ne znam jezik?
Bog odgovori: "Ovih dvoje ljudi će ti reći najljepše riječi koje ćeš ikada čuti, a s velikim strpljenjem i brigom polako će te i naučiti govoriti."
Što da radim kad želim razgovarati s tobom?
„Tko će me zaštititi?
Bog odgovori: "Oni će te zaštititi, čak i ako to znači riskirati svoj život."
"Ali uvijek ću biti tužan jer te više neću vidjeti."
Bog odgovori: „Oni će razgovarati s tobom o meni, iako me nećeš vidjeti i ja ću uvijek biti uz tebe.“
U tom je trenutku Nebo bilo vrlo mirno, ali čuli su se glasovi sa Zemlje i dijete je užurbano pitalo: "Bože, ako sada idem, molim te, reci mi imena tih dvoje ljudi."
Bog odgovori: „Mama i tata“.
Preneseno s fejsbuka pater Stjepana Horvata