Jedan čovjek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: „Ahhh!“ Iznenada, ču glas koji je dolazio s planine: „Ahhh!“ Znatiželja ga obuze pa dreknu: “Tko si ti?“ Ali, odgovor koji je dobio bio je: Tko si ti?“
Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu: „Kukavico!“ Glas odgovori: „Kukavico!“
Dječak pogleda oca i upita ga: „Tata, što se ovo dešava?“ “Sine“, reče otac, „obrati pažnju.“
Tada otac viknu: „Divim ti se!“ Glas odgovori: „Divim ti se!“
Otac ponovo uzviknu: „Predivan si!“ Glas reče: „Predivan si!“
Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se dešava.
Otac mu objasni: „Ljudi ovo zovu ‘eho’. Ali, to je ustvari ‘život’. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, podari više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumi i sam poštivaj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom, tada i ti budi strpljiv s ljudima.
Ovo pravilo odnosi se na svako gledište života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je eho tvojih djela.
Nepoznati autor