Nedavno sam napisao članak o ponovnoj posjeti Švicarskoj, zemlji u kojoj sam svojim radom od 42 godine zaslužio doživotnu mirovinu. Taj članak pročitalo je više od 90.000 ljudi, što pokazuje koliko ova tema zanima naše ljude.U tom tekstu ukratko sam opisao život radnika u Švicarskoj, ali mnogi su moje riječi protumačili kao da ne volim tu zemlju, već samo Hrvatska u koju sam se vratio. Istina je jednostavnija, poštujem Švicarsku, ali govorim o stvarnosti koju sam doživio.
Napisao sam da je Švicarska danas jedna od najboljih zemalja za izbjeglice i socijalne slučajeve, što se jasno vidjelo u slučaju Ukrajinaca. No, kada su tijekom Domovinskog rata moji kao i mnogi drugi naši roditelji došli u posjet na samo tjedan dana, morao sam im osobno platiti zdravstveno osiguranje. I onda se često kaže kako su i nama pomagali.
Hvala im na tome, ali treba reći istinu, to nije bila pomoć, to je bio sustav u kojem se sve naplaćuje. Na kraju, najveći teret nosili smo radnici.
Poseban problem je porezni sustav. Plaćaš porez u Švicarskoj, a zatim i na nekretnine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje si izgradio novcem koji je već jednom oporezovan. Taj isti novac može biti oporezovan više puta, što kod čovjeka stvara osjećaj nepravde.
Na stan koji sam ostavio kćerki, plaćao sam porez još dvije godine nakon odlaska iz zemlje. Tek kasnije su mi dio novca vratili, jer su “utvrdili” da više ne boravim tamo, za postupak koji je trajao pune dvije godine. Ti moraš sve uredno platiti na vrijeme, a oni će tebi vratiti kada i koliko odluče.
To je ta Švicarska za mnoge obećana zemlja.
U Švicarskoj prosječna primanja često nisu dovoljna za bezbrižan život jedne obitelji, osobito u većim gradovima, pa ljudi rade više ili traže dodatne izvore prihoda.
S druge strane, u Švicarskoj su bruto plaće visoke i sust
av je stabilniji, ali tempo života i radni zahtjevi mogu biti intenzivni. Ipak, zaposlenici često imaju bolju zaštitu radnih prava, jasnije definirano radno vrijeme i veće mogućnosti za ravnotežu između posla i privatnog života.
Zato se usporedba sa Švicarskom često javlja kao simbol „boljeg života“, iako ni tamo nije sve idealno. Ključna razlika leži u osjećaju sigurnosti, stabilnosti i pravednosti sustava i faktorima koji značajno utječu na ukupno zadovoljstvo životom.
Što ostane od plaće u Švicarskoj? Najbolje pokazuje iskustvo mene kao radnika, jer je to istina nakon 42 godine rada i života provedenog u Švicarskoj.
Visoke plaće i još veći troškovi ubijaju stvarni život radnika u Švicarskoj o kojem slabo tko želi progovoriti.
Dat će ti visoku bruto plaću, ali će kroz poreze, osiguranja i troškove života uzeti velik dio toga. To je zemlja reda, rada, ali najviše stresa. Kada platiš stan, režije, osiguranje i sve obveze, ostane ti taman toliko da preživiš.
A hrana radnika?
Najčešće je brzinska što na kraju ispadne najskuplje i najložije za zdravlje.
Cijene govore same za sebe. U Hrvatskoj za 30 do 50 eura možeš kupiti 10 kilograma piletine ili svinjetine, dok u Švicarskoj za isti novac dobiješ tek oko 3 kilograma. Juneće meso koje u Hrvatskoj košta od 8 do 16 eura po kilogramu, u Švicarskoj plaćaš višestruko skuplje za samo nekoliko stotina grama.
To je politika o kojoj se rijetko javno govori, sve što zaradiš, na kraju tamo i ostaviš.
O umirovljenicima ovaj put neću govoriti. Neka svatko ispriča svoju priču.
Na kraju, hvala Švicarskoj na mirovini. Zaradio sam je dugogodišnjim radom, od jutra do sutra. I uvjeren sam, da sam toliko radio bilo gdje drugdje, isto bih je zaradio.
I još nešto: kažu Hrvatska je najsiromašnija zemlja u Europi, a tu se okrene: peka, roštilja, odojaka i janjadi više već u èvicarskoj i Njemačkoj Ventilatora! Živi bili pa vidjeli i doživjeli!
Mišo Vlado Perak
Mišo Vlado Perak