U Posavini žive ljudi koji svojim žuljevitim rukama, poštenim radom i svakodnevnim odricanjem od jutra do mraka stvaraju bolji život za sebe, svoju obitelj i cijelu zajednicu. Njihov trud ne traži aplauz – on se vidi u njihovim djelima, poštenju i međusobnom poštovanju.
Nažalost, uvijek će postojati i pojedinci koji misle da je lakše graditi vlastitu prepoznatljivost rušeći tuđe dostojanstvo. Umjesto da promiču vrijednosti, biraju javno prozivanje, ismijavanje, vrijeđanje i zadiranje u tuđu privatnost. Takvo ponašanje ne govori o onima koje pokušavaju poniziti, nego prije svega o njima samima.
Kaže se da je dovoljan jedan kukolj da naruši ono što je dobro. Srećom, takvih ljudi u Posavini nema mnogo. Većina naših ljudi zna što znači poštovati susjeda, cijeniti tuđi rad i čuvati ljudsko dostojanstvo.
Dok mnogi svoje slobodno vrijeme provode s obitelji ili odmarajući od svakodnevnih obveza na plavom Jadranu, postoje oni koji sate troše prateći tuđe živote, ulazeći u tuđe dvorište, hodajući po tuđim njivama i tražeći priliku da od nečije privatnosti naprave javni sadržaj. Takvi postupci možda privuku prolaznu pažnju, ali nikada neće donijeti istinsko poštovanje.
Posebno me pogađa činjenica da se moje ime javno spominje i komentira bez mog pristanka. Nitko nema pravo koristiti nečije ime, čast i privatnost kao sredstvo za privlačenje pozornosti ili stvaranje senzacionalizma. Dostojanstvo svakog čovjeka zaslužuje poštovanje, bez obzira na različita mišljenja ili osobna očekivanja.
Važno je podsjetiti da pojedinci nisu uvijek u pravu samo zato što u ruci imaju mobitel i mikrofon ili javnu platformu. Istina nije ono što se najglasnije izgovori niti ono što prikupi najviše pregleda. Istina počiva na činjenicama, odgovornosti i poštovanju prema drugome.
Takvi pojedinci se uzdižu inad svih te se lažno nazivaju "posavskom televizijom" a sve što snime bez filtriranja, tehničke obrade i montaže javno djele na besplatnom YouTube kanalu jer nikada nisu ni pfeninga platili za provajder ni server kako bi imali svoju web stranicu. Taj isti pojedinac piše naslove slovima bez kvačica jer ih ne zna napisati, a i svoje rodno mjesto naziva "kirnica" i na kraju sve to ponudi svojim ljubimcima i slijepim guskama koje ga uzdižu i aplaudiraju mu.
Zatim prati druge elektronske medije i sve ono što oni spomenu i o čemu napišu za dva dana i on objaljuje kako bi bio aktualan i kako bi vijest stigla na vrijeme. Međutim YouTbe mu to ne dozvoljava odmah obajaviti, jer tim snimcima ne upravlja on kao autor već YuoTube
Vjerujem da će pravi ljudi uvijek znati razlikovati one koji svojim radom grade zajednicu od onih koji pokušavaju graditi vlastitu prepoznatljivost na tuđem ugledu. Vrijeme je najbolji sudac, a djela uvijek govore više od riječi.
Zbog svega navedenog smatram da javno prozivanje, narušavanje ugleda i zadiranje u privatnost nisu samo moralno neprihvatljivi, nego mogu imati i pravne posljedice. Sloboda izražavanja nikada ne smije biti opravdanje za vrijeđanje, omalovažavanje ili povredu dostojanstva druge osobe.
Pojedinci nisu uvijek u pravu, jer se dostojanstvo ne gradi ponižavanjem drugih. I zapamtite da je uvijek bilo onih koji stvaraju, i drugih koji to pokušavaju srušiti, međutim istina uvijek pronađe svoj put a vrijeme pokaže tko gradi, a tko ruši.
Mišo Perak