Konac je listopada i vrijeme kada se najčešće susrećemo s grobovima, pokojnima i nadgrobnim spomenicima. Svakako je malen broj onih koji u garevačkom groblju nemaju spomenik, a ako ih i ima to su uglavnom one osobe koje se iza sebe nemaju više nikoga živoga.
Izuzetak su svakako žrtve mučilišta Burića štale i to njih 544 osobe detaljno opisane s imenom i prezimenom, a od toga 224 samo Garevljana.
Mišljenja sam da se mnogi od vas i dan danas pitaju zašto se još nije izgradio spomenik u Poljičkim šumama o kome je do sada u više navrata bilo riječi.
Stoga sam stupio u kontakt s predsjednikom Udruge Posavskih Hrvata Garevac 45 Perom Bajić "Šickom" kako bih iz prve ruke čuo informaciju.
Dakle na današnji dan (28. listopada) je godišnjica odgovora ordinarijata Vrhbosanske nadbiskupije na dopis Udruge od 16. listopada 2024., u kojem se Župni ured obavještava o njihovim dojmovima sastanka koji je 14. listopada održan u Ž. uredu u Garevcu. Ukratko rečeno, sažetak odgovora je da oni ne mogu prihvatiti ponuđeni dar Udruge (5 duluma zemlje na kojem je grobište) jer kako kažu "župa se ne može na duže vrijeme obvezati na ispunjenje formalnih i moralnih obveza vezanih za izgradnju spomenika"...
Što reći na ovo? Sve što kažem bilo bi suvišno. 80 punih godina se čeka na slobodu govora i izgradnju spomenika i danas Vrhbosanski vikar i Doborski dekan kažu da se župa Garevac ne može obvezati na duže vrijeme voditi izgradnju spomenika. A i sam dr. Čović na sastanku u župnom uredu 25. svibnja 2024. preporučio to jest uvjetovao je pokroviteljstvo HNS-a s time da Udruga prepusti zemljište župi. Tako je Udruga taj uvjet htjela ispuniti ali vikar Vrhbosanske nadbiskupije je to odbio.
Stoga sam slobodan ovdje kazati, da je danas živ pokojni vlč. Filip Brajinović i da je u Sarajevu umirovljeni kardinal Vinko Puljić spomenik bi već bio izgrađen.
Zaključak: garevački župnik vlč. Ivan Tomić na sastanku nije bio ni protiv ni za, on je šutio a Vrhbosanski vikar i Doborski dekan nisu prihvatili ponuđeni dar udruge jer smatraju da župa nije spremna prihvatiti formalnu i moralnu obvezu u vezi toga, unatoč tomu što je Udruga u svom pismu namjere OBVEZALA da će ona snositi teret izgradnje spomenika.
Međutim Udruga Posavskih Hrvata Garevac 45, neće stati, već će nastaviti s radom.
Stoga bih iznosio namjeru oko projekta kako se mislilo da se osim potomaka i članova udruge, okupi šira zajednica pogotovo hrvatske nacionalne i vjerske institucije, ali nažalost danas imamo to što imamo. U svakom slučaju Udruga ide dalje s ovim projektom.
Uz to iznosim i potrebu šireg mjesnog konsenzusa oko osnivanja KOMEMORATIVNOG CENTRA - BURIĆA ŠTALA kao pravne osobe, a obuhvaćala bi tri lokacije: Burića štalu, spomenik na Majdanu i spomen križ na Bajeru rijeke Bosne.
Mišo Perak