Od ruševine do doma i priča o nadi, ljudskosti i novom početku kad srce vodi, prepreke nestaju i zajedništvo koje je vratilo dom u Garevcu. Trideset godina čekanja ali jedan čovjek koji nije odustao stvara priču o povratku Dragе Simića.
Humanitarna akcija koja je pokrenuta u kolovozu 2025. godine pokazala je kako snaga zajedništva i volje pojedinca može promijeniti nečiji život iz temelja. U središtu ove priče nalaze se Francisko Brdarić i Drago Simić – jedan kao pokretač, drugi kao simbol ustrajnosti i nade.
Drago Simić, povratnik u Garevac, tri desetljeća živio je s nadom da će jednog dana uspjeti obnoviti staru očevu kuću. Njegova želja bila je skromna, sanirati krov kako bi imao osnovne uvjete za život. No, upravo taj skromni zahtjev pokrenuo je lavinu dobrote.
Sve je započelo kada je Brdarić odlučio pomoći, potaknut podrškom jednog Garevljanina iz Švicarske koji mu je poručio: „Pokreni akciju, uz tebe smo!“ Ubrzo se u priču uključio i Jakica Lušo, čija je reportaža dodatno proširila glas o akciji i privukla donatore.
Kuća u koju se Drago želio vratiti bila je u izrazito lošem stanju – bez podova, instalacija, vode i osnovnih uvjeta za život. Zidovi su bili ogoljeni, a krov dotrajao. Iako su postojali prijedlozi da se kuća sruši i gradi iznova, za to nije bilo financijskih sredstava.
Bez odgađanja, Brdarić je već sljedećeg jutra na svoje ime, na veresiju, nabavio sav potreban materijal za krov. Radovi su započeli odmah, a kako su donacije pristizale, svi troškovi su uredno podmireni.
U obnovu su se uključili brojni mještani, prijatelji i donatori. Svoj doprinos dali su i majstori i privatnici donirajući materijal poput blok cigle, prozora i betona. Radovi su se odvijali i po kiši, samo kako bi se krov završio na vrijeme.
Uz Brdarića i Dragu, u radovima su sudjelovali njegova supruga Dunja, maloljetni Anto Kovač, kao i Vlado Ivušić, Agim Ahmedoski i brojni susjedi te prijatelji iz Slavonije.
Nakon završetka krova, Vlado Tokić uveo je struju i vodu, dok je Bruno Kovač nastavio sa žbukanjem zidova. Iako svi radovi nisu završeni do Božića, najvažniji korak, siguran krov nad glavom je bio ostvaren.
Obnova je potom nastavljena uređenjem unutrašnjosti. Zidovi su finalizirani, prostorije obložene knaufom, a velik dio posla odrađen je dobrovoljnim radom. Preostali su još keramičarski radovi, ugradnja unutarnje stolarije i sanitarija. Dio materijala već je osiguran, a vrata čekaju postavljanje.
„Bojanje zidova najmanji je problem – uvijek se možemo okupiti i završiti zajedno“, ističe Brdarić.
Naglašava i kako između njega i Drage nema nikakvih nesporazuma , sve što je obećano, kaže, i ispunjeno je. Njegova uloga bila je pokrenuti i realizirati najhitniji dio obnove, dok daljnji nastavak ovisi i o samom Dragi, ali i zajednici.
Dok su drugi pričali, oni su gradili
Ujedno se osvrnuo na glasine koje su se pojavile, poručivši kako oni koji ih šire nisu sudjelovali u pomoći ni financijski ni radom, iako su to mogli.
Nakon gotovo mjesec dana svakodnevnog rada na terenu, Brdarić se posvetio i drugim projektima u Donjim Kladarima, uključujući radove na kapeli i Prvom kulturnom centru „Kladarka“, ali je s Dragom ostao u stalnom kontaktu i spreman pomoći kad god je potrebno.
Planovi za budućnost ne staju –
Najavljene su nove obnove kuća, infrastrukturni projekti poput asfaltiranja u Garevcu i okolnim mjestima, kao i nastavak razvoja zajedničkih prostora koji će služiti svim mještanima.
Na kraju, Brdarić upućuje iskrenu zahvalnost svima koji su sudjelovali – donatorima, majstorima, susjedima i ženama koje su svakodnevno donosile hranu i piće.
Poseban trenutak dogodio se danas 2. svibnja 2026. godine, kada je Drago prvi put proslavio rođendan u svojoj djelomično obnovljenoj kući. Simbolično, to je bio trenutak povratka, ne samo u dom, nego i u život dostojan čovjeka.
Ipak, ono što danas Dragi najviše treba nije materijalna pomoć.
„Volio bih da ljudi ponovno svrate, na kavu, na rakiju, na razgovor“, poručio je Drago.
Jer, kako ova priča jasno pokazuje, kuća se može obnoviti ciglom i radom, ali dom se gradi zajedništvom.
Mišo Perak