U subotu, 25. travnja 2026. godine, Garevljani su proslavili blagdan sv. Marka evanđelista, svoga zaštitnika, te tradicionalni blagoslov polja. Sam obred blagoslova polja ima dugu povijest u Crkvi. Smatra se da potječe još od pape Grgura Velikog iz 590. godine te je obično započinjao na Markov dan, 25. travnja, dok novija praksa bilježi početak blagoslova već na Jurjevo, dva dana prije.
Postoje različiti obredi blagoslova polja, a kod nas se ustalio običaj moljenja Litanija svih svetih te blagoslov na četiri mjesta;
na istoku, jugu, zapadu i sjeveru. Na tim se mjestima molilo za Božju zaštitu, uz križ, jednu svijeću (kao znak jedinstva), tri svijeće (kao simbol Presvetog Trojstva) te blagoslovljenu vodu.
Lijepo i toplo proljetno vrijeme, kao i relativno kasan termin nakon Uskrsa, ove su godine utjecali na nešto manji odaziv vjernika. U Garevcu se okupilo oko stotinu mještana, vjernika i gostiju, među kojima 1 osoba iz Kladara Donjih i 3 osobe Čardaka.
Od davnina se u Garevcu blagoslov obavljao na Stanušića ledini, gdje se nalazi mala kapelica. Izgradnjom crkve, obred se premjestio u crkveno dvorište. Za ovu su se prigodu Garevljani oduvijek okupljali iz raznih krajeva, vraćajući se rodnom kraju kako bi zajedno molili za Božji blagoslov i zaštitu.
Procesija je započela kod garevačkog tornja, nastavila prema kući Josipa Križića, a završila ispred crkvenog dvora.
Blagoslov polja predvodili su župnik don Ivan Tomić i vlč. Marko Stanušić, koji svake godine za ovu prigodu dolazi u svoj rodni Garevac.
Nakon procesije, vjernici su se uputili prema glavnom ulazu u crkvu, gdje je nastavljeno misno slavlje koje je predvodio don Ivan Tomić, u koncelebraciji s vlč. Markom Stanušićem.
U molitvama se zazivala Božja zaštita od neprijatelja, kuge, gladi i rata, kao i od nepogoda poput munje, tuče i zla vremena. Molilo se i za plodnost zemlje, za blagoslov svih dobara te za očuvanje onoga što ljudi posjeduju u svojim domovima.
Iako je iz godine u godinu sve manje starijih mještana, koji su se preselili u vječnost, ove je godine ipak bilo dosta onih koji su se za ovu prigodu došli u svoj kraj. Tako se ponovno osjetio duh nekadašnjeg zajedništva, druženja i proslave blagoslova polja uz bogat stol, kao u prošlim vremenima.
Žalosna je činjenica da su mnoge naše njive i dalje zapuštene te da ih obrađuje sve manji broj Garevljana. Nedostaju vrijedne ruke ratara, kao i nekadašnja snaga i život na poljima.
Upravo zbog toga trebali bismo biti zahvalni Bogu, jer su te iste njive othranile i školovale brojne generacije Garevljana.
Na kraju se župnik zahvalio svima na dolasku te pozvao na zahvalnost i osobni doprinos, jer čovjek čini koliko može, ali Bog je taj koji daje da sjeme raste i donosi plod.
Mišo Perak