U utorak, 13. Studenoga 2018. godine na mjesnom groblju u svojoj rodnoj župi Gornja Dubica pokraj Odžaka sahranjen je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, veliki čovjek, iskreni prijatelj, i nepokolebljivi i širokogrudni bivši garevački župnik vlč. Filip Brajinović.
Vlč. Brajinović je dan ranije u Sarajevu blago preminuo u Gospodinu u 69. godini života i 42. godini svećeništva.
Nakon euharistijskog slavlja i ispraćaja iz sjemenišne crkve Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Josipa u Gornjoj Dubici predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić.
Riječi pozdrava i izraze sućuti u ime dubičkog župnika fra Mije Šumana uputio je fra Blažan Lipovac.
Uvodeći u svetu misu kardinal je izrazio kršćansku sućut ponajprije rodbini i svim drugima ističući snagu vjere u uskrsloga Krista kojega je pokojni svećenik naviještao svih godina svoga svećeničkog služenja.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao kako u okupljenima želi probuditi svijest da svećenik Filip nije nestao iako se duša razdvojila od tijela. „Mi znademo da je čovjek smrtan i da je tijelo bez duše mrtvo. Ali duša ne umire; ona ide pred Boga“, kazao je kardinal Puljić dodajući da vjeruju u uskrsnuće mrtvih i dan kada će ponovno duša i tijelo biti zajedno jer je tako Isus zajamčio svima koji u njega vjeruju.
„Zato mi i tijelu izražavamo posebno poštovanje, s poštovanjem ga sahranjujemo, s poštovanjem grobove obilazimo jer time izražavamo svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih“, kazao je kardinal Puljić te posvijestio kako čovjek tijekom svog zemaljskog hoda vrlo lako pogriješi.
„Svatko je od nas na svoj način grješnik, a jedino Bog proniče srce i dušu i zna koliko je tko i kako grješnik. Zato mi, kada ispraćamo pokojnika, molimo za njegovu dušu da Bog bude milostiv“, rekao je kardinal Puljić dodajući da su se u tom duhu došli moliti za pokojnog svećenika Filipa jer molitva može pomoć da Bog bude milosrdan njegovoj duši i da što prije dođe u slavu Božju.
Potom je kardinal Puljić kazao da na zemlji često čovjek čezne za srećom ne slušajući Božje zapovijedi nego čeznući za onim zemaljskim, a nerijetko i čineći nepravdu drugima. Napomenuo je da se uglavnom stvara i takvo mnijenje u javnosti prema narodnoj izreci „snađi se“ odnosno – malo radi, a malo ukradi. Istaknuo je da, unatoč tome, trajno ostaje evanđeoska riječ te podsjetio na Isusova blaženstva. Kazao je da čovjek, što postaje stariji, biva sve svjesniji da će doći pred lice Božje i da ništa neće moći ponijeti na onaj svijet nego samo ono što su živjeli iz ljubavi. „Dok se opraštamo od tijela pokojnoga Filipa i dok molimo za njegovu dušu, želimo se i samo obnoviti u vjeri u kojoj molimo za njegovu dušu“, kazao je kardinal Puljić potičući okupljene na vjeru u vječni život i na borbu protiv zla.
„Kao nadbiskup želim ovdje pokojnom svećeniku Filipu zahvaliti za sve što je svećenički činio. Vjerujem da će ga gore dočekati mnoge duše koje je on odriješio od grijeha u ispovijedi, koje je opremio za onaj svijet, za koje je slavio Svete mise“, kazao je karidnal Puljić napominjući da je svećenik Filip slavio više od 19 000 misa. Zahvalio mu je za svećeničko služenje u mjesnoj Crkvi vrhbosanskoj i molio da mu Bog oprosti grijehe koje je kao čovjek počinio. Zamolio je svećenika Filipa da i njima oprosti te da svi međusobno praštaju i uvijek budu Bogu vjerni živeći prema Božjim zapovijedima.
Na kraju Svete mise riječi oproštaja od svećenika Filipa izrekao je dekan doborskog dekanta preč. Jakov Filipović ističući da je svećenik Filip bio meke duše i tihi patnik te da je okupljao vjernike te da se svećenici s njim rado susretali.
Vlč. Pavo Brajinović, župnik u Posavskoj Mahali uputio je riječi zahvale kardinalu Puljiću, svim svećenicima koji djeluju na teritoriju Vrhbosanske ili susjedne Đakovačko-osječke i drugih biskupija te časnim sestrama i svim nazočnim vjernicima koji su došli sahraniti smrtne ostatke u dragu zemlju bosansko-posavsku-dubičku.
U ime generacije svećenika zaređenih 1977. od pokojnog Filipa oprostio se njegov kolega iz bogoslovskih dana mons. Niko Ikić, profesor na Vrhbosanskom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Podsjetio je da Filipa poznaje od 1973. te da je te 1977. godine zaređen čak 21 svećenik. Istaknuo je da će svećenik Filip trajno ostati u njegovu srcu kao „ljudina među ljudima“.
Na kraju mise generalni vikar mons. Luka Tunjić podsjetio je na životni put pokojnoga svećenika Filipa, a njegovu oproštajnu riječ KTA prenosi u cijelosti:
Vlč. Filip je rođen 27. lipnja 1950. u Gornjoj Dubici od oca Bariše i Antonije rođ. Jeleč, župa Gornja Dubica. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu i Odžaku, sjemenište i srednju školu u Križevcima a bogosloviju i filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Za đakona je zaređen 25. travnja 1976. godine u Sarajevu a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1977. godine također u Sarajevu.
Duhovnim pomoćnikom u župi Radunice imenovan je 9. listopada 1978. godine ali dekret nije realiziran pa je nakon četiri dana imenovan duhovnim pomoćnikom u župi Oštra Luka – Bok. U ovoj župi ostaje nepunih pet godina. Ekonomom Vrhbosanske nadbiskupije imenovan je 1. listopada 1983.. Sljedeće godine razriješen je službe ekonoma i 29. rujna 1984. imenovan je upraviteljem novoosnovane župe sv. Marka u Ilijašu. Iz župe Ilijaš 29. srpnja 1991. prelazi u, također, novoosnovanu župu Srca Marijina u Posavskoj Mahali gdje ga zatiče rat i progonstvo od 1992. do 1995. godine. Tijekom 1994. imenovan je voditeljem podružnice Caritasa za Bosansku Posavinu. Službe župnika u Posavskoj Mahali razriješen je 22. studenog 1996., ali ostaje na službi Caritasa te je 24. rujna 1997. imenovan i zamjenikom ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.
Župnikom u Garevcu imenovan je 16. kolovoza 2003.. Iste godine razriješen je i službe zamjenika ravnatelja Caritasa. U župi Garevac ostaje nepunih 15 godina kada je 26. lipnja 2018., zbog zdravstvenih razloga, razriješen službe župnika i upućen u svećeničku mirovinu. Zadnje mjesece svojega života provodi u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije. Umro je u ranim jutarnjim satima 12. studenog 2018. u svećeničkom domu u 69. godini života i 42. godini svećeništva.
Kao što smo mogli vidjeti bio je kapelan, župnik, ekonom i djelatnik Caritasa. U župama Ilijaš i Posavska Mahala bio je prvi župnik. Siguran sam da to nije bilo slučajno jer su za nove župe potrebni tihi, radini, savjesni, samozatajni i odgovorni svećenici. Kao djelatnik Caritasa pokazao je svoju širinu, suosjećajnost i dobrotu. Uz ove ljudske i svećeničke vrline ostat će upamćen kao osoba blaga i krotka srca koje je bilo slično Srcu našeg božanskog Učitelja.
Zdravstvene poteškoće s bubrezima imao je dugo vremena. Kad su mu bubrezi zatajili bio je prisiljen ići na dijalizu. No, ništa nije umanjilo ni uništilo njegov zdravi humor i optimizam. Čak i kad je najviše trpio znao je uz osmijeh dobaciti koju šalu i reći da je dobro. Posjedovao je istinski šarm kojim je razoružavao i rješavao i najteže situacije. Njegov šarm bila je plemenitost i poniznost kojima je osvajao za Boga. Zbog toga je bio prihvaćen i voljen od svojih vjernika i kolega svećenika. I kad je trebalo izreći neslaganje i prigovor, znao je naći pravu riječ koja neće naštetiti ni uvrijediti.
U Svećeničkom domu se dobro snašao, dobro osjećao i vidno popravio. Ponadali smo se da će ga Gospodar života poživjeti još koju godinu. Ali naša očekivanja i naše nade su samo ljudske želje koje prati Onaj koji, u svom božanskom promislu, sve vidi i sve zna te odluči kako je za nas najbolje. Uvjeren sam da ga je u tom duhu i u toj vjeri Otac nebeski prokušana, stavio na tezulju, našao spremna i pozvao u svoje zajedništvo. Svoje iskrene osmijehe i lijepi humor sada će dijeliti s nebrojenim četama anđela koji su glasnici i svjedoci ljubavi Božje. U tom uvjerenju, zahvalni za njegov život i svjedočenje, neka se i on anđeoski raduje i uživa u blizini Božjoj.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen.
Preuzeto od KT