Proslavi li smo blagdane Svih Svetih i Dušni dan po veoma lijepom jesenjem vremenu.
To je vrijeme kada nam se srce htijeli mi to ili ne zaustavlja u razmišljanju o prolaznosti života na zemlji.
Također se zahvaljujemo Gospodinu za dar života naših najmilijih, čije su duše sada u Njegovom Kraljestvu.
Ovih dana, osobito jučer i danas, svi putevi su nas vodili prema grobljima.
Donosili smo cvijeće, palili svijeće, zastajali u tišini — i molili se za one koji sada nisu među nama živima, ali nisu nestali oni su i dalje tu među nama i sa nama.
I kao da nam njihovi grobovi šapuću:
„Ono što smo mi bili – to ste sada vi. A ono što smo sada mi to ćete jednom biti vi.“
U tim riječima ne stanuje bol i tuga, nego istina života. Sve što su mislili, govorili, stvarali – još i danas živi u nama.
Ovi dani poziv su da se zahvalimo Gospodinu za njih, da se pomolimo za pokoj njihovih duša, ali i da zastanemo pred otajstvom vlastite prolaznosti.
