Dragi Garevljani, bliži nam se manifestacija "Dan sjećanja" na žrtve Burića štale koji je rak rana za nas Garevljane i mještane okolnih sela čiji su mještani bili tu zatočeni.Mi, njihovi nasljednici nećemo i ne smijemo zaboraviti veliku patnju, bol i nepravdu koja je našim žrtvama nanesena na kraju drugog Svjetskog rata i poraća od 25 do 28. svibnja 1945. godine.
Svjedoci smo kako se vrata naše spomen kapele Burića štale sve rjeđe otvaraju, a o tim žrtvama se sve manje i manje priča, a kako vidimo da se ove godine prekinula i duga dvadesetgodišnja tradicija održavanja komemorativne svete Mise koja je uvijek bila zadnje nedjelje u svibnju.
Ove godine je osamdeseta obljetnica stradanja žrtva Burića štale tako da se očekivao i izgrađeni spomenik od strane Udruge Posavskih Hrvata Garevac 45.
Međutim predsjednik Udruge Pero Bajić kaže da to nije moguće napraviti dok se zemljište Masovne grobnice ne prepiše na župu Garevac.
I ako je Pero četiri godine radio prilazni put i zasadio drvored lipa koji se trebalo nastaviti saditi i dalje to jest sve od Burića štale. Te ideje su sve propale u vodu.
Naime Generalni vikar naše nadbiskupije je bio glavni kočničar koji nije dozvolio prijepis te zemlje, a HNS BiH je 26. svibnja 2024. godine na radnom sastanku u Garevcu obećao izradu idejnog rješenja i sufinanciranje izrade spomenika, o čemu se više nikada i ništa nije čulo. Sada vidimo da su to to samo prazne priče.
Ne, javljaju se, ne odgovaraju na upite, ne žele dati odgovore na pitanja novinara te ne žele sudjelovati u intervjuima za javnost, jednostavno im nismo zanimljivi, i to ne samo mi već i one 544 žrtve koje su tu bile zatočene i mučki ubijene.
"Zaboravljeni branitelji Odžaka"
Ovo je 'prikrivena' kritika Odžaka i onih koji su radili popis tih poginulih u obrani Odžaka i napravili popis od 3.411 poginulih a naše Garevljane zaboravili. Ako prođeš cijeli popis i u Vlaškoj Maloj i u Burića štali, nećeš naći njihova imena.
Znači braneći Odžak poginulo je ukupno 255 (224+31) branitelja iz Garevca, a oni nas stalno omalovažavaju...pa i u knjizi fra Grge Vilića gdje se navodi kako se 'garevačka bojna od oko 200 branitelja predala 9. svibnja 1945'.
Tako da je i ovih 224 zatočenih u Burića štali pobijeno je jer su branili Odžak...
I tako je nakon 3 godine upornog rada Pero Bajić došao do sveukupnog broja žrtava i bilo ih je 576 zatočenih u štali ali sam naveo i njih 32 poginula Garevljanin na drugim mjestima, da se i oni ne zaborave...a u 251 likvidiranih iz štale a iz ostali sela nije njihov konačni broj žrtava jer nisam mogao i stigao sabrati i njihove poginula na drugim mjestima, a nitko iz tih njihovih sela nije surađivao ili nije htio surađivati na prikupljanju dokaza i činjenica. Očito, su nečiji djedovi manje vrijedni već naši.
Međutim naša dva subjekta Pero Bajić i Jozo Patljak nisu stali nisu mogli puno napraviti za te žrtve ali napravili za nas i generacije koje dolaze.
Prošlo je tužnih 80 godina od od dana stradanja nevinih ljudi, ali ipak nisu zaboravljani od nekih pojedinaca kao što su Pero Bajić predsjednik Udruge Posavskih Hrvata "Garevac" 45 i Jozo Patljak redatelj i scenarist te još nekoliko njih na čija su se pleća nanijeli tereti svih naših ideja i misli koji puno očekujemo, ali nismo spremni za to ništa učiniti.
U srijedu 14. svibnja 2025. godine u Zagrebu je prikazana premijera dokumentarnog filma "Vrijeme stradanja" redatelja Joze Patljak koji je cijelu godinu dana uložio u svoj rad kako bi to sve ostalo za pokazati generacijama koje dolaze, a radi ograničenog broja mjesta tražilo se mjesto više.
Kino dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta, a svi nazočni su bili oduševljeni onim što su vidjeli, pročitali i čuli.
Stoga će se u subotu 31. svibnja 2025. prikazati film i u Garevcu od 20.00 sati pa nadalje.
Redatelj filma ne žali utrošeno vrijeme ni novac za dolaske u Garevac i po Posavini, ali će zažaliti ako se Posavina ne odazove na premijere filma što bi doista bilo žalosno i sramotno za svakoga od nas.
Jozo Patljak mora doći iz Zagreba i donijeti kompletnu opremu kako bi se film mogao prikazati, a sve za nas kako bi samo došli zavalili se u stolice ili crkvene klupe i to emotivno popratili dokumentarni film.
Stoga dragi Garevljani i mještani okolnih sela dođite u garevačku crkvu, popričajte s onima koje dugo niste vidjeli, a zatim uživajte 100 minuta u snimcima jednogodišnjeg rada scenariste i redatelja Joze Patljak. Vjerujte mi nećete zažaliti.
U garevačku crkvu može stati i do 1000 osoba pa napunimo je, a uz sve to će biti i gost iznenađenja.
Za posavinu.org piše
Mišo Perak