Vrijeme godišnjih odmora i đačkog raspusta je isteklo. Dani koji su ostali iza nas, provedeni u domovini, na moru, planinama, rijekama i drugim mjestima za odmor, zamijenit će radna mjesta, škole i svakodnevne obveze.
Početak rujna je i početak nove školske godine. U republici HR i BiH je to vrijeme kada sve škole otvaraju svoja vrata onima koji će ih redovito pohađati . To je početak diječijeg žamora i vriske. Diječijeg života i raskoši. Vrijeme novog upoznavanja i prijateljstva. To je najsretnije vrijeme u našem životu, iako ga mnogi đaci za vrijeme nastave ne vide baš tako.
Tako je danas 7. rujna 2015. i naša Garevačka škola trebala otvorila svoja vrata! Međutim od ove godine vrata su ostala zatvorena. Sve škole u RS-a koje imaju manje od šest učenika neće imati redovnu nastavu. I tako Garevačka škole kao one kobne 1992. godine opet ostaje bez svojih učenika.
Od nekadašnja po dva početna razreda i po osam različitih odjeljenja sada se to svelo na samo dva učenika u Garevcu. Tako danas, nakon petnaest godina mirnog povratka u Bosansku Posavinu Garevac nema niti jednog prvačića.
Dominik Kovač prvo od dvoje djece obitelji Gordane i Zlatka Kovač poći će u četvrti razred u Novo naselje kod bolnice, a nešto stariji Lucijano Kovač koji ide u 6 razred, i njegov brat Antonio koji je krenuo u 8 razred ići će u Modriču. Oni su iz četveročlane obitelji Dijane i Brune Kovač.
Dakle, ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske ove godine neće redovno slati učiteljicu u Garevac koja je do sada učila troje mališana. Učiteljica Ružica Đenić je imala veliko razumijevanje za svoje učenike, dok su i učenici bili presretni što su bili skupa s njom. Ona ih je nastojala učiti svemu i svačemu jer od nje je ovisi njihovo znanje i zalaganje.
Nažalost i veliku sramotu njihova bivša škola u Garevcu nije imala ni cementne glazure u učionici, a kamoli parket ili pločice.
Dakle i sami vidite dokle smo dogurali i to zahvaljujući obiteljima Zlatka i Brune KOVAČ inače Garevac već petnaest godina ne bi imao svoga polaznika u osnovnu školu.
Našim učenicima želimo sretan početak nove školske godine, uz što manje nacionalnih vrijeđanja.
Za GIP piše Mišo Perak{jathumbnail off}