Položaj
Hasić je selo smješteno na sjeveru Bosne i Hercegovine, u Bosanskoj Posavini, sedam kilometara južno od sjedišta općine Bosanskog Šamca. Proteže se u duljinu od oko 5 km, sa sjevera od Hrvatske Tišine pa prema jugu sve do Kruškovog Polja.
Sa svojih 2077 stanovnika ( Donji Hasić 1029, Gornji Hasić 1048 prema popisu iz 1991. godine ), Hasić je jedno od većih seoskih naselja na području Posavine. Stanovništvo je većinski ( gotovo 100% ) hrvatske nacionalnosti, rimokatoličke vjeroispovijesti. Samo selo pripada župi Majčinstva Blažene Djevice Marije Hrvatska Tišina. Zaštitnici sela su sv. Anto Pustinjak ( Donji Hasić, 17. siječnja ) i sv. Anto Padovanski ( Gornji Hasić, 13. lipnja ).
Karateristika klime i privreda
Ravno područje sa umjereno kontinentalnom klimom uz zadovoljavajuće rezerve vode, predodredili su područje Hasića za razvoj raznih vidova poljoprivredne proizvodnje, te je poljoprivreda, uz preradu poljoprivrednih proizvoda, bila među najznačajnijim privrednim granama.
U ratarskoj proizvodnji najčešće su bile zastupljene sljedeće kulture: razne vrste žitarica (prvenstveno kukuruz i pšenica), krmno bilje (krmiva) za svježu i prerađenu stočnu hranu, industrijsko bilje (šećerna repa, uljana repica, soja, duhan i dr.) te razne vrste povrća i jagodičastog voća.
Stočarska proizvodnja odvijala se ekstenzivno, u svim seoskim domaćinstvima, i intenzivno, na farmama i mini - farmama. Svi ti objekti, izgrađeni prije rata, tijekom agresije su u potpunosti srušeni i devastirani.
Dug civilizacijski kontinuitet
I u davnim povijesnim vremenima ljudi su bili nastanjeni na području današnjega Hasića, što govori da na ovom prostoru postoji dug civilizacijski kontinuitet. O tome svjedoče brojna arheološka nalazišta. Arheološki istražen lokalitet Kulište, na južnom obodu Gornjeg Hasica (prema Kruškovom Polju), najstarije je neolitsko naselje u okolini Bosanskog Šamca. Takođe, utvrđeno je da su tragove svoje kulture na ovim prostorima ostavili i ljudi koji pripadaju bakarnom i brončanom dobu, te da su na ovom području pronađeni ostaci koji pripadaju rimskom dobu i srednjovjekovnoj civilizaciji.
Naseljavanje Hasica
Hasić je naseljen od strane Turskih vlasti negdje oko 1700. godine. Većina doseljenika došla je iz Dalmacije, okolina Splita i Omiša, i iz Hercegovine. Prema Austro-Ugarskim mapama, u blizini današnjeg Hasićkog groblja, uz naseljeno mjesto Aisich, nalazilo se i mjesto Dreschnizza (Drešnica), što ide u prilog tezi kako su prvi doseljenici na to područje došli iz Hercegovine, točnije iz mjesta Drežnica (tur. Drexniza), župa Duvno. Prema mapama do 1910. godine, do stvarne podjele na "Gornji" i "Donji" došlo je negdje u periodu Kraljevine Jugoslavije tj. nakon 1918. godine.
Značenje i porijeklo imena
Značenje imena "Hasić", prema nekim istrazivanjima, veže se uz tursku riječ "ASI" (tur. asi = "raja koja se buni i neće da plaća poreze"). Naime, feudalni nameti (porezi) u doba Osmanlijskog carstva, uvedeni od lokalnih begova bili su za raju neizdrživo visoki (čak do dvije trećine ukupnih prihoda/prinosa!) da se je kmetsko stanovništvo sve češće bunilo i odbijalo plaćati poreze. U tome su prednjačili stanovnici Hasića. Zahvaljujući upravo toj "vječitoj neposlušnosti asićana" i njihovom "bundžijskom" karakteru, Hasić i danas s ponosom nosi to ime.
Piše: Željko Brandić http://www.hasic-online.at