Ideja, kao sama ne znači za šire društvo ništa. Ona ostaje privatno vlasništvo svakog pojedinca, koji takođe nema koristi od nje ako je ne sprovede u djelo. Bilo da se radi o poslovnim, kulturnim, političkim, sportskim ili drugim idejama.Svi smo mi manje više želili da stvorimo neovisnu državu Hrvatsku.
Samo je jednom i uspjelo: gospodinu Franji Tuđmanu.
Bio je to jedan mali primjer kako nije dovoljno gledati u nebo nadati se da netko drugi za nas obavi zadatu misiju. Ovaj put ne bih dalje o stvaranju hrvatske države, ta tema će doći drugi put na red. Danas bi se osvrnuo na skoro petogodišnji rad našeg kluba HKUD Posavina Zürich.
Same ideje ne dolaze same od sebe. Silom prilika budete prisiljeni razmišljati, promijeniti stanje kojim niste zadovoljni.Moje razočarenje dogodilo se na svadbi u Sl.Brodu prije petnaestak godina.Od svih prisutnih gostiju jedino mi iz obitelji Lebić nismo znali igrati niti plesati.Bio sam svjestan što je činiti. Naučiti igrati.
Sam, kao veliki antitalent za igranje kupim jednu kazetu s desetak izvornih kola.Ako ne znam ja onda će moja djeca znati. Kćer mi se malo naučila pred ogledalom, sin (vjerovatno na mene) ni čuti nije htio o igranju. Moja želja je bila osnovati jedan KUD gdje bi se djeca Posavine ,a i šire družila, igrala kola, pjevala.Godine su prolazile a moja ideja je još uvijek bila pohranjena u mojoj glavi.Česti razgovori uz kavu s mojim prijateljem i takođe ljubiteljem izvorne pjesme Blaškom Šarićem ipak su jednog dana urodili plodom.
Zajedno s Perom Suvaljem iz Pećnika Ilijom Iveljem, Franjom Gudeljem, Mišom Vidićem Jozom Ivankovićem krenula je naša mala grupa. Violinistu smo pronašli u Perici Anđeliću a šargiju je svirao Vjekoslav Ćorić.Svirači su nas vrlo brzo napustili, što nam je zadavalo teškoće u radu.
Izvor kola nam je bila video kazeta jednih od najpoznatijih svirača Posavine Ilije Škorića i Marka Janjiša sina poznatog Pere Janjiša. Mali ,ali za nas veliki koraci.
Nije dugo trajalo da nam se pridruži i Nino Gudelj sa svojom šargijom. Klub se širio velikom brzinom, dolazili su novi članovi, da je sala za vježbanje postala mala.
HKUD se podijelio na dvije udruge. O razlozima ću drugom prilikom. Mi koji smo i bili osnivači ostali smo uz predsjednika kluba Peru Suvalja i voditeljice i koreografkinje Mare Suvalj. Starija djeca danas već odrasle djevojke su nas polagano jedna za drugom napuštale, tako da danas samo pet godina poslije nema niti jedne koja aktivno učestvuje u radu HKUD. Zato se ne treba brinuti jer svakodnevno dolaze druge i drugi dječaci. Posljednjih pet godina HKUD je ostvario niz zapaženih nastupan diljem Švicarske,rodne Posavine, Hrvatske i Austrije, kao i na snimanju emisije ,,Lijepom našom" HRT-a. Danas HKUD ima puno ambicija, nastaviti gajiti tradiciju naših predaka.
Moram primijetiti da je kostur kluba iz Odžačkog kraja. Zastupljena su skoro sva sela. Pećnik, Potočani, Vrbovac, oba Svilaja, Vojskova, Posavska Mahala,Balegovac, Dubica kao i obitelj Stipe Vukoje iz Višnjika (Derventa).
Namjerno sam izostavio pohvale i pojedinim članovima kluba iz tog razloga da je svaki radio po svojim mogućnostima, tako da i najmanja aktivnost nekada dobro dođe. Rado bismo primili i ostale Posavljake iz drugih općina. Vrata su svima otvorena. Nalazimo se u vremenu korizme HKUD pravi malu stanku do 13. svibanja kada ponovo kreću pripreme za iduću sezonu. Dragi Hrvati Posavine nebrojeno puta su mi potekle suze radosnice gledajući ovu djecu koja su svi odreda rođena u inozemstvu a kola ravne Posavine igraju kao njihove bake, prabake i to još i bolje.
Ako želite da i vama poteknu suze radosnice gledajući svog sina, kćer unaka, unuku dođite nećete se pokajati. Nadam se da će ovu moju poruku pročitati i drugi klubovi koji žele razmijeniti iskustva u radu, razmijeniti posjete, stvoriti prijateljsva. Zahvala portalu Posavina.org. na ustupljenom mjestu.
Pozdrav vaš Marko Lebić
Predsjednik
Lijepom našom HRT