PEJO ŠIMIĆ PRIMLJEN U DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Kao njegov suradnik na izradi „Leksikona pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine“, ali i kao bivši predsjednik DHK-a, čestitam kolegi i radujem se daljnjoj suradnji na dobrobit književnosti kako BiH tako i Republike Hrvatske, jer je zadržao članstvo i u Društvu hrvatskih književnika- Herceg-Bosna sa sjedištem u Mostaru. Izborom u DHK postao je bosanskohercegovački i hrvatski književnik, dok je po sadržaju svojih radova svehrvatski pjesnik kršćanskog nadahnuća. DHK je dobilo u Peji Šimiću formiranog književnika, čije iskustvo može poslužiti i kao paradigma „deržanstva“ nacionalnog pjesnika u uvjetima kada je ugrožen njegov narod.

Pejo Šimić je rođen u selu Foči pored Dervente, 15. srpnja 1952. godine. Osnovnu je školu pohađao u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u Rijeci, a potom se vratio u rodni kraj.

Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske i učestalije, tako da je objavljivao u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Malom koncilu, Vijencu, Maruliću, Književnoj reviji, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Svjetlu riječi, Imotskoj krajini, Usori, Jeci zavičaja, Zovu Srijema, Zatvoreniku, Hrvatskom vjesniku, Požeškoj kronici, Posavskom glasniku, Derventskom listu, Dometima, Osvitu, Bakarskim zvonima, Hrvatskom fokusu, Susretima, Češkoj Jednoti, Slovačkom Pramenu, Makedonskom Zenitu, Hrvatskom listu, Tomislavu te u četrdesetak zbornika i monografija. Za svoja djela više puta je na pjesničkim manifestacijama osvajao prve i druge nagrade. Njegova pjesma Ne daj se Ukrajino prevedena je na mađarski, češki, njemački, talijanski slovački, poljski makedonski jezik.

Nije ga obeshrabrio gubitak doma i zavičaja. Šimić počinje surađivati s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Imotskom krajinom te ograncima Matice hrvatske: Imotski, Posušje, Rijeka, Split, Požega, Slavonski Brod, Grude, Kutina i Osijek. Društvom pisaca Sjeverne Makedonije i Poljske. Inicijator je četiri pjesničke manifestacije domoljubne poezije. Danas je vrlo djelatan suradnik Udruženja Hrvata Bosanske Posavine „Cekin“ koje djeluje u Zagrebu. Poznat je kao inicijator i organizator brojnih književnih susreta i događanja u Hrvatskoj. Prošle godine „Glas koncila“ počastio ga je nazivom najaktivnijeg pjesnika kršćanske transcendencije. Žanr domoljubne i rodoljubne poezije još uvijek nije stekao javno uvažavanje koje mu pripada.

Pejo Šimić je svojim domoljubnim stihovima nastalim tijekom Domovinskog rata stekao veliki ugled među dragovoljcima i hrvatskim rodoljubima. Slobodno ga se može nazvati pjesnikom-dragovoljcem Domovinskog rata. Nakon što je rat završio osamostaljenjem Republike Hrvatske, Pejo Šimić kao racionalan čovjek, mijenja poetski diskurs, prelazeći postepeno na stihove kršćanskog nadahnuća i poetske refleksije. Veće pjesničke cjeline zamjenjuje manjim pjesmama, poglavito minijaturama u kojima poetskom ekonomijom i snažnim unutarnjom dinamikom ostvaruje novo razdoblje u svome književnom stvaralaštvu.

Šimićevo pjesničko rodoljublje bilo je zazorno političkim vlastima u bivšoj državi. Njegove dvije zbirke, nikada neće ugledati svjetlo dana. Raspeta Hrvatska zaplijenjena je 1971. godine i uništena, a zbirka Posavski vidici je spaljena 1992. godine u Foči, zajedno s roditeljskom kućom.

Djela

• “Zov Hrvata bosanskog Posavlja” (Zagreb, 1992/1993. četiri dopunjena izdanja) [knjiga]
• “Zemljo moja” (Zagreb, 1993.) [knjiga]
• “U vrtlogu sna” (Zagreb, 1994.) [knjiga]
• “Suza na zgarištu" (Rijeka, 1995.) [knjiga]
• “Čežnja: Pjesme duše moje” (Zagreb, 1996.) [knjiga]
• “Dah sudbine” (Zagreb, 1997.) [knjiga]
• “Vapaji” (Zagreb, 1999.) [knjiga]
• “Licem u lice” (Zagreb, 2001.) [knjiga]
• “Između svjetla i tame” (Imotski, 2009.) [knjiga]
• “Olujna vremena” (Rijeka, 2011.) [knjiga]
• “Duša mi gori” (Split, 2013.) [knjiga]
• “Sve moje ljubavi” (Imotski, 2018.) [knjiga]
• “Spoznaja” (Rijeka, 2018.) [knjiga]
• “U njedrima nade” (Rijeka, 2019.) [knjiga]
• “Nebeske vibracije“ (Osijek, 2021.) [knjiga]
• “Ranjena zemlja“ (Rijeka, 2021.) [knjiga]
• “Hvalospjev ljubavi“ (Zadar, 2022.) [knjiga]
• “Čovječe, prizemlji se“ (Osijek, 2024.) [knjiga]
• “Kap ljubavi“ (Osijek, 2025.) [knjiga]

Nagrade

Književna nagrada „Donat“ – Zadar, 2019.

Stijeg Slobode druga nagrada – Knin, 2019.

Prva nagrada na pjesničkoj manifestaciji Memento Poetica Vukovar, Škabrnja, Split 2020.

Stijeg Slobode druga nagrada – Knin 2020.

Književna nagrada Vukovarski vodotoranj za promicanje domoljubnog stiha Vukovar 2021.

Književno Pero za najbolju zbirku pjesama – Nebeske Vibracije, Rijeka 2021.

Prva nagrada – Rasplamsajmo oluje u pjesmi i srcu – Split, Zeljovići, 2021.

"Stijeg slobode – stina pradjedova“ za književni doprinos – Knin, 2021.

Plaketa za doprinos književnosti Bosanske Posavine – Zagreb. 2021.

Prva nagrada na pjesničkoj manifestaciji Bljesak Slobode – Okučani 2022.

Nagrada Književno pero za zbirku pjesama „Hvalospjev ljubavi“, Zadar, 2022.

Nagrada Općine Okučani za 2022. godinu za doprinos duhovnom i domoljubnom stihu

Nagrada Jean Mihaele Nicolier za promicanje domoljubnog stiha, Vukovar, 2022.

Književna nagrada „Joja Ricov“ za 2023. – Kali – Ugljan.

Nagrada Društva pisaca Poljske za 2023. Za oryginalna tvorezošć i wspotprace z polskimi pisorzami

Plaketa Croatio srce iz njedara za promicanje domoljubne poezije, Zagreb, 2024.

Plaketa Zlatno pero, književna nagrada za 2024. godinu, Rugvica 2024.

Plaketa za doprinos očuvanju sjećanja na žrtve Domovinskog rata – Zagreb, 2024.

Povelja general bojnik BLAGO ZADRO – Zagreb 2024.

Plaketa Mc Annorum Regni Croatici – Zagreb 2025.

"Stijeg slobode" na pjesničkoj manifestaciji u Kninu – Knin 2025.

Značajnije uglazbljene pjesme

Tridesetak Šimićevih pjesama je i uglazbljeno, a najveći uspjeh doživjele su pjesme "Svi su moji Božići u Bosni" u izvedbi Borisa Ćire Gašparca koju je uglazbio Nikica Kalogjera, a aranžman napravio dr. Zvonimir Tolj te pjesma Hercegovko, Hrvatice na kojoj je radio isti tim. Šimićeve pjesme osim Borisa Ćire Gašparca pjevali su Antonio Zadro, Dražen Kurilovčan i nekoliko izvornih grupa iz Bosanske Posavine.

Uz ponovljene čestitke,

Đuro Vidmarović

Izvor:
Posavski Zavičaj