U ZAGREBU ODRŽANA MANIFESTACIJA DOMOLJUBNE POEZIJE POSAVINA VUKOVARU
Posavljaci u znaku francuskog dragovoljaca vukovarskog heroja
U Zagrebu je u organizaciji Udruge Hrvata Bosanske Posavine CEKIN, održana tradicionalna manifestacija domoljubne poezije POSAVINA VUKOVARU. Na Festivalu POSAVINA VUKOVARU sudjelovalo je šest izabranih pjesnika iz Hrvatske i BiH. Uz nazočnost visokih hrvatskih dužnosnika, izaslanika hrvatske Vlade i Sabora, veteranskih i pjesničkih Udruga, bio je I Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova. Večer je protekla u znaku Jean-Michel Nicoliera, francuskog dragovoljca, a vukovarskog i hrvatskog heroja. Njegova majka Lyliane Fournuer, osobno je potpisala pristanak da se utemelje Plaketa i povelja s imenom njenog sina heroja, koju Udruga Cekin dodjeljuje.
Uz kuma Udruge Cekin, ministra Gordana Grlića Radmana, nazočili su Ante Deur, saborski zastupnik i hrvatski dragovoljac, Nikola Madžar, dijete Vukovara, Zvonko Milas, vukovarski branitelj, državni tajnik Ureda Vlade RH za Hrvate izvan RH. Brigadir HV Muroslav Dekšić uime MORH, fra Vlado Mustač iz Udruge poginulih branitelja Karlovačke županije. Ova Udruga uprizorila je i izložbu o 129.brigadi HV Karlovac.
-Dragi moji Posavljaci, osjećam se kao vaš, govorim u svoje ime, kao prijatelj Posavine I kao izaslanik predsjednika Matice Hrvatske. Jučer je sahranjen Jean Michel čije majice nosimo i plakete uručujemo. Bosanska Posavina je razorena i raseljena, a danas ima snage sjetiti se Vukovara. Uz ovaj skup domoljubne poezije klanjamo se Vukovaru. Dostojanstveno, bez politizacije. Čuvajmo žrtvu Vukovara, budimo baštinici hrvatske kulture, kazao je prof. Đuro Vidmarović.
Fra Vlado Mustač je kazao kako je njegova prva služba nakon zaređenja bila u Vukovaru. No, ratne godine je proveo u Karlovcu i to ratno doba živi u njemu. Vidi Udrugu obitelji poginulih branitelja Karlovačke županije i Časnika zbor ove županije. Inače je gvardijan u Varaždin. Kako je kazao fra Vlado, da nije svećeničkih zvanja iz Posavine , Franjevački red bi bio jako mali. Blagoslovio je skup.
Ante Deur, saborski zastupnik, kazao je kako je stotinu i tri Posavljaka stradalo u Vukovaru. Posavina Vukovaru, ali i Vukovar Posavini.
-Ako sam ja kum ovoj Udruzi Cekin, vi ste moji kumovi, onda sam ja bogat čovjek. Hvala Iliji Gubercu za organizaciju Cekina, ali I ljudima koji nisu Posavljaci, poput prof. Vidmarovića. Vukovar je mjesto tuge, ali I ponosa, rekao je Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova.
Nastup pjesnika domoljubne poezije otvorio je Pejo Šimić, sa svojom pjesmom SLOMLJENI CVIJET . Pjesmu posvećenu Jean Michel Nicolieru, francuskom dragovoljcu i vukovarskom heroja. Napisana je tri dana prije sahrane u Vukovaru, pjesma je prevedena na francuski jezik i bude predana majci vukovarskog heroja francuske krvi. Pjesnicima je uručena Povelja Jean Michel Nicoliera. To je svojim potpisom odobrila majka Lyliane.
Uručene su i Plakete zaslužnima za pomoć sa likom Jean Michel Nicoliera. Spomenimo i pjesnike koji su sudjelovali. Siniša Matasović iz Siska i Udruga književnika SK PAUK, Zrinko Kapetanić iz Nove Gradiška, Lidija Sopjanec iz Osijeka, Djurdica Gatjal iz Požege. Nikica Sminderovac iz Slunja je uz Slunjsku gardu, kazivao svoju pjesmu POSAVINA VUKOVARU. Pratili su ga Slunjski graničari u starim graničarskim odorama.
Tekst I snimke: Boris ĆAVAR









SLOMLJENI CVIJET
Ranjeni grade, dok si s tisućama duša
izmrcvaren gorio u ognju sotone,
a usne žeđale mrvu kruha i kap vode
znao sam da ćeš isplivati iz mutnog Dunava
i ponosno dići sveti stijeg slobode.
U beskraju bijelih križeva izgaraju svijeće,
suze padaju na ugašenu mladost.
Hvala Ti, Jean Michele, što si
umjesto zova Azurne obale
i Mont Blanca koji svojom ljepotom ljubi nebo,
došao u balkansku krčmu, krvavi i goreći pakao,
nad kojim bi se i Dante zgražao, jecao i plakao.
Dunave, kad dotakneš ravnicu,
zastani u Vukovaru, podno Vodotornja,
pokloni se usnuloj mladosti.
zažubori, uz pjev crkvenih zvona,
odu ponosa i hvalospjev hrabrosti.
Zagrli rumenim praskozorjem stijeg slobode,
koji će na tvojoj obali vječno treperiti,
pa nastavi spokojno šumiti i teći.
Jean Michel je ostavio vječni trag,
sve je rekao - što je imao reći.
Snivaj slomljeni cvijete.
Pokoj ti vječni usnula mladosti.
Zemlja je konačno otvorila
svoje krvave grudi,
Dođi u majčina uplakana njedra,
A svevišnji Bog neka im sudi.
Pejo Šimić
In memoriam Jean Michaelu Nicolieru
LA FLEUR BRISÉE
Ville blessée, tandis que toi, avec des milliers d'âmes,
tu brûlais dans le feu de Satan,
tes lèvres étaient assoiffées d'une miette de pain et d'une goutte d'eau,
je savais que tu émergerais du Danube trouble
et que tu arborerais fièrement la sainte bannière de la liberté.
Dans l'infini des croix blanches les bougies brûlent,
les larmes coulent sur la jeunesse éteinte.
Merci Jean Michel, car
au lieu de l'appel de la Côte d'Azur
et du Mont Blanc, qui embrasse le ciel de sa beauté,
tu es arrivé à la taverne balkanique, un enfer sanglant et brûlant,
dont même Dante serait horrifié, sangloterait et pleurerait.
Danube, quand tu touches la plaine,
arrête-toi à Vukovar, au pied du château d'eau,
salue la jeunesse endormie.
Glousse avec le chant des cloches d’église,
ode à la fierté et hymne au courage.
Embrasse avec l'aube rose l'étendard de la liberté
qui flottera éternellement sur ton rivage,
et continue de murmurer et de couler paisiblement.
Jean Michel a laissé une trace éternelle
il a dit tout ce qu'il avait à dire.
Rêve, fleur fanée,
cachée au plus profond des entrailles de la terre
à laquelle tu t'es donnée,
et elle, qui vit ses rêves aujourd'hui,
donnera son cœur et son âme
pour te ramener au sein blessé de ta mère.
Pejo Šimić
Traduction du croate
Velimir Žigo
