Umro je Braco, običan hrvatski i lički čovjek
Umro je Braco. Srijeda 25. ujutro naselje Sveta Klara, Novi Zagreb, Grad Zagreb. U obiteljskoj kući u 58.godini života iznenada je prestalo kucati srce . Željko Kukuruzović suprug otac dvoje odrasle djece, običan čovjek ali ljudina duhom i dušom. Kršni Ličanin koji od ničega nije bolovao osim što je uvijek radio i hranio svoju obitelj. Drag mnogima koji su došli na njegov posljednji ispraćaj u rodni lički Vaganac. Onaj Gornji Vagnac u općini Plitvička Jezera par kilometara od granice s BiH. Selo koje je simbolima hrvatskog stradanja, ali I obnove i rada i života u zavičajnu.
U tom Vagancu 1967. rodio se i odrastao u plećatog i snažnog čovjeka Željko Kukuruzović. Nije mogao dobiti posao u ličkoj šumariji pa se uputio raditi u Zagreb. No početkom Domovinskog rata mnogi se vratili braniti svoj zavičaj. Vaganac je 8.listopada 1991.razoren i spaljen od srbočetnika. Čelnici su pobili i zapalili starce. Branitelji Vaganca nastavili su borbu u nekoliko hrvatskih postrojbi. Poslije hrvatske Oluje Vaganac je niknuo iz pepela. Braco je hrvatski branitelj koji nije očajavao već kao mnogi zasukao rukave i radio. Osnovao je obitelj sa suprugom Ružicom i sagradili kuću u Novom Zagrebu, u Svetoj Klari. Ondje je bilo ljudi iz svih hrvatskih krajeva. Poslom se vratio u rodni Vaganac. Registrirao je obrt i kvalitetnu ličku drvenu građu i drva prodavao po zagrebačkoj okolici. Kći i sin završili fakultete Braco i dalje radio možda čekao unuke. Dočekao iznenadnu smrt i ispraćaj u svom Vagancu gdje je došlo nekoliko stotina ljudi. Pokopan je uz vojne i crkvene počasti kao hrvatski branitelj i vjernik jer je to cjeli život bio. U crkvi Uzvišenja Svetog Križa u Vagancu službena je misa zadušnica. To je crkva koja je od Prvog svjetskog rata tri puta rušena i obnovljena nakon Domovinskog rata.
-Zahvaljujem vam što ste napunili ovu crkvu. Ovdje se molimo za dušu našeg Željka Kukuruzovića. Bio je kršan plećat čovjek staloženog duha. Znakovito je da je umro uoči Srca Isusova, ukopan danas na blagdan Srca Marijinog a sutra je Sveti Petar i Pavao. On je u srcima svoje obitelji i svih nanas. Iseljenici iz Vaganca diljem svijeta su poznati po tome što se u velikom broju odazovu na ukop svojoh sumještana. Tu je i vaš stari župnik msgr Mile Čančar te vas pozdarvljam, kazao je u propovjedi vlč. Dino Rupčić, župnik župe Vaganac.
Zašto pisat o Braci običnom čovjeku iz Like i malenom Vagancu. Braco je bio običan radni čovjek radeći svakodnevno hranio obitelj. Da bi djeca završila fakultete on iz svog ličkog zavičaja vozio drvo. I kada je Vaganac bio spaljen kao hrvatski branitelj nije očajavao. Radio obnavljao postao obiteljski čovjek. Njegov osmijeh kršnog Ličanina nije silazio s lica ni kada je bilo teško. Supruga, kći I sin to dobro znaju. Zna dosta ljudi iz raznih hrvatskih krajeva koji su ga poznavali. Zato su mnogi i došli u rodni Vaganac da isprate našeg Bracu. Neka mu je laka brdovita lička zemlja na kojoj se rodio i u njoj počivao u miru. Laka mu hrvatska zemlja za koju se borio i po kojoj je ponosno hodao. Pozivao u miru božjem…
Zabilježio Boris Ćavar
