Pismo majke s migracijskom pozadinom
Nije lako biti roditelj. Ali ni dijete. Pogotovo ako i jedni i drugi imaju migracijsku pozadinu. Toga sam postala svjesna tek kad mi je prvo dijete krenulo u vrtić. Rekli su joj da ne zna napisati svoje ime. Uvjeravali su je da se Karla piše sa C . Ona je i dalje govorila da se piše s K. Vratila se uplakana, bacila se na pod, i rekla da više neće ići u vrtić. Rekla sam joj da ćuti, da je svejedno kako je zovu samo nek je ne tuku. Ni mene nisu zvali po imenu, pa što mi fali. Ovo nije naša zemlja i mogu nas zvati kako god hoće.
Znala sam da to nije u redu, ali sam tada vjerovala da tako mora biti. Šutala sam i oponašala druge kako ne bi upadala u oči. Bolje i to nego da nas protjeraju u porušenu Bosnu. Tek danas, nakon dvadeset godina, odlučila sam da progovorim, da se obratim učiteljima koji našu djecu uče trpljenju, i permanentno pokazuju gdje im je mjesto.