KORNICA - Malo posavsko selo Kornica smjestilo se na tromeđi između Šamca, Modriče i Gradačca. Oduvijek je plijenilo svojim živopisnim izgledom, posavskom ravnicom koja je otvarala velike mogućnosti za život od plodova svojega rada, najviše od poljoprivrede. I na tom je području rat sve promijenio, opustošio i devastirao mjesto. Od 170 prijeratnih kuća sa oko tisuću stanovnika, danas ih je stalno nastanjeno tek u 15-tak domova oko 30-tak povratnika.
Prva je povratnica u Kornicu 74. godišnja baka Janja Antunović. Posjetili smo je u njenom domu u kojem tako rijetko dolaze gosti, kao i kod ostalih 30-tak povratnika.
Zajedno svekrva i snaha
Baka Janja nas je dočekala vedrog raspoloženja, obradovana što joj je netko pokucao na vrata. Kaže, to se rijetko događa jer uglavnom ih nitko ne pita kako žive, a kamoli treba li što. Baka živi u istom domu sa snahom Marom. Svekrva i snaha u istom prostoru za povratnice nije problem, tako da se baš i ne uklapaju u stereotipe na toj relaciji. Obje su naime ostale bez muževa i kako ne bi bile same, jedna dugoj pomažu i zajedno lakše rješavaju probleme.
– Nikada se nismo posvađale niti mrko pogledale. U ovoj osami i tišini dobro je progovoriti sa nekim i popiti kavu, a kako u selu nemamo ni zdravstvenu ambulantu pa ni prodavaonicu, organiziranje odlaska do 10 km udaljenog Šamca za nas je velika prepreka pa onda taj problem lakše rješava Mara, kaže nam baka. Od Mare doznajemo aktualnosti iz mjesne zajednice gdje je uključena. Žali se na slab obilazak povratnika i pomoć, jer jedino, kaže, poslom i obnovom mogu privući nekoga da se vrati.
Zorg udahnjuje život u Kornicu
Baka Janja sa pokojnim mužem bila je odlučna vratiti se 2001.g.-Živjeli smo najprije šest mjeseci u školi a onda je stigla neka donacija iz Nizozemske, samo da zakrpimo kuću i uselimo se. Sve što vidite u najvećoj smo mjeri obnovili svojim radom, ništa nismo dobili od države niti bilo koga drugog. Najviše nam pomaže Petar Lušo jer za njega uhranimo stoku i prodamo, pojašnjava nam povratnica.
OPG Lušo (Zorg doo) kojim pokušava udahnuti život u taj posavski kraj, inače smo već predstavili. Sagradio je farme, uredio pašnjake, sagradio tvornicu za preradu soka a sve u cilju zapošljavanja. Baka kaže da je sve to odlično, još samo da im stignu mlađe obitelji i da se u selu čuje dječji smijeh jer škola služi samo za okupljanje povratnika.
I dok smo razgovarale približavalo se vrijeme da se u susjednoj crkvi oglasi zvuk zvona, a to je zaduženje vitalne bake Janje zaduženje koje nikako ne bi htjela propustiti.- Dođite nam u vrijeme blagdana, poručile su simpatične povratnice, jer kažu, samo tada selo miriše životom.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić